Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne toga dana na Maslinskom brdu izdašnije slaveći Službu Riječi a potom uvečer u procesiji s grančicama palmi i masline u ruci ulazili u Jeruzalem. Taj se vjernički običaj prakticirao u Rimu od 9.st. odakle se proširio po cijeloj Crkvi.

Za blagoslovljene grančice, svijeće i procesije na Cvjetnicu vezani su brojni hrvatski kršćanski običaji (umivanje vodom u koju se prije stave latice cvijeća, pletenje „pomi” u dubrovačkom kraju i tsl.) Porukama i dubokim značenjem bremenit je spomen na svečani Isusov ulazak u Jeruzalem na magaretu. Naviru u sjećanje brojni starozavjetni tekstovi o „mironosnom kralju” koji krotko jaši na magaretu da uspostavi žuđeni Mir. Isus ulazi u Jeruzalem da u njemu proslavi s učenicima Pashu – prijelaz s ovoga svijeta u Božji svijet. Taj Isusov krotko pobjedonosni ulazak navještaj je njegove pobjede nad grijehom i nad smrću.

Mesijanski ulazak u Jeruzalem ( Ev. po Marku)

Kada se približe Jeruzalemu, k Beftagi i Betaniji na Maslinovoj gori, Isus pošalje dvojicu učenika i rekne im“ Idite u selo što je pred vama! Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare na kojem još nitko nije sjedio. „Odvežite ga i dovedite!“ Ako vas tko upita“ Zašto to činite? Odgovorite“ Gospodinu treba i on će ga odmah opet vratiti“…..Dovedu Isusu magare i stave na njega svoje ogrtače i Isus sjedne na nj.  Mnogi razastriješe po putu svoje ogrtače, a drugi zelene grane, koje su natrgali u polju. A oni što su išli pred njima i za njim klicahu;“Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo  oca našega Davida koji dolazi! Hosana na nebu!“

Tako uđe u Jeruzalem, u hram, razgledaše oko sebe pa, kako bijaše već kasno, krene s Dvanaestoricom  u Betaniju.

isus-ulazak-jeruzalem

Bogoslužni sadržaj Cvjetnice snažno izražava samu bit tzv. vazmenog misterija (otajstva): kroz muku do pobjede, kroz smrt u život, poniženjem k uzvišenju. Nakana je svečanog ophoda i liturgijskog slavlja da se već na Cvjetnicu kroz sudjelovanje u našim srcima začne klica klicanja naše uskrsne noći. Poklik razdraganog naroda „Blagoslovljen Onaj koji dolazi…”! ponavljamo u svakoj sv. Misi. -Ako pomno ispitamo okolnosti i činjenice optužbe, sudskog procesa i osude Isusa na smrt – ne može se govoriti o kolektivnoj krivnji židovskog naroda za Isusovu smrt. I dok iznova budemo pozorno slušali izvještaj o Muci Isusovoj, nemojmo se samo zgražati nad izdajom i kukavičkim ponašanjem Isusovih učenika, Pilatovim pranjem ruku izmanipuliranoj (manjoj) skupini židovskog naroda … Potražimo u sebi ne samo sućutnika nego i krivca. Naime, borili smo se bezobzirno za novac kao Juda, višekratno zatajili Isusa kao Petar, pravili se nedužni i prali ruke kao Pilat, otresali se križa kao Simeon, bili surovi, prosti kao vojnici, povodljivi za javnim mnijenjem kao svjetina, mahali glavom kao farizeji i govorili lsusu:”Ako si Sin Božji, siđi s križa…”! Po zlom životu i danas sudjelujemo u Isusovoj optužbi, osudi, patnji i smrti. Iz 2. st. poručuje nam Djelo Ivanovo:” On je u tamnici, u grobovima, u kladama za sužnje, vrijeđaju ga, vode parnicu protiv njega, jer s onima koji trpe trpi i On”.

 

Židova povezujemo i s našim nedužnim haškim uznicima:” Tužitelji su već davno umrli, svjedoci su pošli svojim kućama, sudac je napustio sudnicu, ali se Kristova parnica još uvijek vodi”. Ostaje nam još da kliknemo Isusu starodrevnu(i): „Hosana”! što izvorno znači – Spasi nas!

Svima želim plodonosne dane korizme, Velikog tjedna!

Lili Bencik/ Hrvatsko nebo

Facebook Comments Box