Što se to dogodilo sa sustavom vrijednosti u Hrvatskoj?

Nevjerojatne scene opraštanja od srpskog kantautora Đorđa Balaševića po Hrvatskoj! Tako nešto nije bilo viđeno ni kada je umro hrvatski skladatelj i pjevač Arsen Dedić,  legenda hrvatske estrade koji je nastupio čak i u pariškoj Olympiji Oliver Dragojević, ni nedavno kada je umro hrvatski pjevač, domoljub koji je po svijetu promicao Slavoniju i Hrvatsku, Krunoslav Kićo Slabinac!

Takve scene nemoguće je vidjeti kada umre zaslužan Hrvat, kada umre hrvatski branitelj, kada si mnogi hrvatski branitelji upravo zbog ovakvih manifestacija nepoštivanja svojeg, a veličanja tuđeg, oduzmu život, jer se zapitaju ” Za koju sam se ja državu borio” i doista u kakvoj mi to državi živimo?

Stvarno mnogi od nas pitamo se u kojoj mi to državi živimo, kakve to vrijednosti vrednujemo, kada smrt jednog srpskog pjesnika i pjevača skromnih glasovnih mogućnosti, izazove takvu erupciju jugoslavenstva?

Što postajemo kao narod koji ne poštuje svoje pjevače, svoje heroje, kojemu mediji mogu podvaliti, jugoslavenskog barda kojeg su oni stvorili?

Masa ljudi oprašta se pjevušeći “Đoletove” pjesme, opraštaju se od njega na društvenim mrežama srcedrapateljski, veličajući ga kao “jedinstven neponovljiv… fakin, kompa, uzor, genije…”

Tuguju za njim danas Hrvatska i cijela regija.

https://magazin.hrt.hr/kultura/dirljiv-oprostaj-od-balasevica-i-na-splitskom-peristilu-757430

Zagrebački “Jutarnji list” piše “Jugoslavije već dugo nema, ali je zapravo umrla danas”

Ovakva erupcija jugoslavenstva, jugonostalgije nije viđena. Osobno nemam razumijevanja za takav način izražavanja žalosti, jer od Balaševića pamtim dvije pjesme :”Priča o Vasi Ladačkom” i “Al’ se nekad dobro jelo”, pa mi kao srbijanski kantautor, pjesnik i književnik poznat po svojim baladama i šansonama nije bio po ničemu blizak.

Kažu mediji da je otišao” čovjek koji je od prvih dana buđenja nacionalizma krajem 80-ih stao na barikadu razuma i tokom svih kasnijih godina ostao dosljedan sebi i onome što je zagovarao tokom cijele karijere” Pa da vidimo je li baš tako?

Nije! Nije točno , nije stao na barikadu razuma 80-tih, ni 90-tih, kada je trebao nego kasnije, kada je uvidio što rade JNA i njegovi sunarodnjaci po Sarajevu!

Nakon kataklizmičkog razaranja Vukovara i na dan najvećih razaranja Dubrovnika izjavio je u intervjuu srpskom NIN-u 6.12.1991 godine :”Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one ČASNE SESTRE, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija. Kod UHVAĆENIH USTAŠA, kod OSLOBODILACA, kod naroda koji izlazi iz podruma s jedne i s druge strane, svuda se videlo nešto ljudsko na facama – mržnja, radost, strah, histerija – sem na tim VOŠTANIH LICIMA ČASNIH SESTARA, koja su jedina odavala PREDUMIŠLJAJ.”

Znači za njega su JNA i velikosrpski četnici bili “oslobodioci” a Hrvati “ustaše”, a “voštano ” ledeno bezizražajno lice redovnica samo je nerazumjevanje vjere i odraz antikršćanske, ateističke yugokomunističke ideologije.

Đorđe Balašević bio je tipičan proizvod jugoslavenskog društva, zakletva Titu, veličanje JNA, spremnost na neke nove bitke za očuvanje Jugoslavije, što dokazuje pjesma

Računajte na nas

U ime svih nas iz pedeset i neke
Za zakletvu Titu ja spev’o sam stih
Ne spominjem prošlost ni bitke daleke
Jer rođen sam tek posle njih

Al’ život pred nama još bitaka skriva
I preti nam, preti, k’o duboki vir
Ja znam da nas čeka još sto ofanziva
Jer moramo čuvati mir

Računajte na nas

Sumnjaju neki da nosi nas pogrešan tok
Jer slušamo ploče i sviramo rok
Al’ negde u nama je bitaka plan
I kažem vam, šta dobro znam
Računajte na nas…..

Veličanje JNA, koja je nastala u NOB kao narodna armija, odgovorna za poslijeratne masovne zločine, odmazde i ubijanje “neprijatelja” Jugoslavije u očuvanju te tvorevine duboko je u biću Đorđa Balaševića. Pojam ustaše za Hrvate koji su branili Vukovar od te iste JNA, odraz je jugokomunističke ideologije koja je vladala u Jugoslaviji. Računajte na nas iskazuje spremnost ponovnog zločina, novih ofanziva sa ciljem očuvanja tog poretka. To je JNA doktrina, zločinački karakter režima, koji je nastao na zločinu, održavao se na vlasti zločinom i priprema mlade za očuvanje režima zločinom! JNA je održavala doktrinu zločina, potenciranu sa kultom nepogrešivosti vođe, vrhovnog zapovjednika druga Tita. Tu sa veličanjem velikog vođe i JNA kao poluga održavanja režima i vođe na vlasti, i titoizam to je osnova jugoslavenstva, koju ova pjesma dokazuje.

Kada je JNA napala Sloveniju Balašević je spjevao pjesmu Laku noć Janezi kojom je jasno iznio svoje stavove, oni su rovarili, pa su mu se smučili, pa na kraju psovka “tko nas sastavi”

Laku noć Janezi

Laku noć braćo Janezi
Shvatam vas, sve su to geni
Mame vas habsburški kavezi
Neko je rođen da šeni

Malo ste plebiscirali
Pre tog ste puno rovarili
Tovariši, dugo ste svirali
Dok se niste natovarili

‘Ajte vi, braćo Slovenci,
Nemojte s tim da se šalite
Samo vas čekaju Nemci
Samo im vi još falite

Kvarni ste, jadna vam majka,
Nismo iz istog filma
I dečki iz treceg rajha
Za vas su GG firma

Ne kunem, ne kunem i ne pretim
Sve ovo smatrajte šalom
Ja neću da vas se setim
Ni kad budem gledao slalom

Na nama svako ućari
I vi ste tako odlučili
Laku noć braćo smučari
Dobro ste mi se smučili

Želim vam mir i spokojstvo
I slavu vašoj zastavi
Bilo je zadovoljstvo
Jeb’o nas ko nas sastavi

Tek napadom JNA na Sarajevo Balašević počinje uviđati da ta JNA ne brani, nego ubija narod. To ga je zaprepastilo i doprinijelo da postane mirotvorac. Ali opet ostaje u njemu ona jugo doktrina podijeljene krivnje. Sada nisu krive samo ustaše, krivi su i četnici. I to mu je počelo dobro prolaziti kod publike, jer on je protiv Miloševića, i protiv ustaša i četnika. Sada nisu samo ustaše i Slovenci krivci za raspad najdraže države, tu su i četnici i tako je podijeljena krivnja , nema agresije nego građanski rat.

Requiem

Kad god prodjem ulicom
sa tvojim imenom
pomislim na onu pesmu
vec je godinama ne pevam
stari refren nikom ne treba

A ljudi pesme kratko pamte
komandante

Ostace u knjigama i prica o nama
Balkan krajem jednog veka
svako pleme crta granicu
svi bi hteli svoju stranicu

Tope se snovi kao sante
ej, komandante

Ref.
Na barikadama su opet zastave
svet ide k’o na praznike
i decu izvode s’ jutarnje nastave
da vide gladne radnike

A gde smo mi, naivni
sto smo se dizali na ”Hej, Sloveni”
kao da smo uz tu pricu izmisljeni

Vremena su nezgodna
za momka kao ja
koji gleda svoja posla
nisam lutak da me naviju
imam samo Jugoslaviju

Sve druge baklje bez mene plamte
e, komandante

Ref.

I svi su tu da dobiju na toj lutriji
na barikadama su uvek najbrzi
al’ nikad i najmudriji

A gde smo mi, naivni
sto smo se dizali na “Hej, Sloveni”
kao da smo uz tu pricu izmisljeni
i prevareni….

Iz ove pjesme se točno vidi njegovo jugoslavenstvo ;” Imam samo Jugoslaviju”, “svako pleme crta granicu”, što znači JNA i Srbija nisu izvršila agresiju na Hrvatsku i BIH, već su se svi “crtali svoje granice” a on bi pjevao Hej Slaveni. Balašević je tako bio i ostao jugoslaven , koji je kada se Jugoslavija raspala postao mirotvorac, ne govoreći o zločinima koji su počinjeni, ne spominjući zločine, ni tko ih je prouzročio, ni tko ih je počinio. Time je svu krivnju za velikosrpsku agresiju gurao van iz sjećanja onih koji su ga slušali, nehotično provodeći Memorandume SANU. Ni u jednoj od pjesama nije otišao dalje od podijeljene krivnje za ratove na području bivše države, već to na svoj način tumači kao neke tamo loše politike crtanja granica.

Baš zbog te podijeljene krivnje Balašević je postao idol širokog broja ljudi u regiji. Taj način jednake krivnje odgovara Srbiji, jer umanjuje njezinu odgovornost, Bosni i Hercegovini jer se smanjuje krivnja Bošnjaka, a međunarodnoj zajednici jer je oslobađa krivnje za njeno nedjelovanje, koje je Srbiji omogućilo započinjanje i trajanje rata..

A njegov odnos prema Bogu i vjeri je u potpunosti neprimjeren. Poznato je da je psovanje jedan veoma ružan način komunikacije, prostački i primitivan i vjerski neprihvatljiv. Ovom pjesmom namjerno je izvrgnuo ruglu i vjeru i povrijedio svakog vjernika.

O, jebo ga Bog

Jednog dana krenem ja,
nisam preso korak – dva,
kad ugledah tetka svog.

O, jebo ga Bog,
gde ide sam u tamnu noc.
Ne, stvarno, jebo ga Bog,
gde tura nos u zivot moj.

Ja bas nisam Bog zna sta,
al’ bi voleo da se zna,
bolji sam od tetka svog.

O, jebo ga Bog…

Začudujuće je koliko ima u Hrvatskoj još mentalnih jugoslavena, koji pokazuju kako se brzo zaboravljaju ratne strahote koje su došle iz Srbije, žrtve koje je prouzročila Srbija, kako se urušio vrijednosni sustav u kojemu se ne poštuje i ne cijeni doprinos hrvatskom društvu i hrvatskoj zajednici. Mi smo definitivno izgubljen narod bez ponosa i identiteta!

Zastrašujuće je što je Balašević u pulskoj Areni nastupao na poziv pulskog gradonačelnika Borisa Miletića i to više puta, dok je Ivan Jakovčić u kolovozu 2018.godine izjavljuje :”Thompsonu mogu samo poručiti: nisi pjevao u Areni, bogami niti nećeš pjevati

Zastrašujuće, jer je to čista diskriminacija državljana Republike Hrvatske prema stranom državljaninu. Zastrašujuće je što jedan strani državljanin i to države koja je bila agresor na Hrvatsku ima veća prava od hrvatskog državljana i to hrvatskog branitelja.

Zastrašujuća je ta uzurpacija vlasti i moći od lokalne stranke, legalizirana od hrvatskog pravosuđa! Arena je očito privatna svojina Ivana Jakovčića i IDS-a kada oni sa njom raspolažu.

Masovno hodočašće na oproštaj od Balaševića po hrvatskim gradovima pokazuje izgubljenosti jednog djela Hrvata koji se nikako ne mogu rastati od Jugoslavije, države u ime koje je ubijana Hrvatska, a Balašević njene građane nazivao ustašama. Nemam ništa protiv da svatko komemorira po svom izboru, ali imam protiv kada se veliča jedan pjevač čiji opus odražava sve ono zbog čega smo se htjeli osloboditi od Jugoslavije i protiv čega smo se borili u Domovinskom ratu!

Lili Benčik/Hrvatsko nebo

Facebook Comments Box