Između mnogobrojnih marijanskih svetišta u Hrvatskoj i svijetu, manje je poznato da i Pula ima Svetište Gospe od milosti u Šijani u koje vjernici hodočaste na blagdan Velike Gospe.
Ako toga dana nećete moći hodočastiti (hodom častiti) Blaženu Djevicu, Kraljicu Hrvata, evo popisa za virtualni posjet.
Od 107 Gospinih svetišta Majke Božje u Hrvatskoj poznatija su:
Svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici
Svetište Majke Božje Goričke
Svetište Majke Božje Trsatske
Svetište Majke Božje Sinjske
Svetišta Majke Božje Aljmaške
Crkva Majke Božje Remetske
Svetište Majke Božje od Krasna
Svetište Majke Božje od Kamenitih vrata
Svetište Gospe Maslinske,Zadar-Balafuža
Svetište Gospe od suza Pleternica
Svetište Majke božje Molvarske
Poznatija svetišta Majke Božje u svijetu su:
Svetište Majke Božje u Lourdesu
Svetište Majke Božje u Fatimi
Svetište Majke Božje u Međugorju
Svetišta Majke Božje u Czestochowi
Svetišta Majke Božje u Loretu
Svetišta Majke Božje u Guadalupe
O marijanskoj pobožnosti u Puli postoje i stara svjedočanstva: Augustov hram u vrijeme bizantske vladavine bio je „Marijina crkva“ , a u vrijeme Mletačke republike vjernici su odlazili u baziliku sv. Marije Formoze od Trstike od koje je ostala samo kapelica.( blizu Glavne pošte)
U Puli je u romaničko bizantinskom stilu sagrađena crkva posvećena Gospi od Mora, a u ulici Sergijevaca Gospa od Milosrđa. Tipično marijansko pjevanje u Puli i okolici bila je duga lauda „Evviva Maria“ koja se pjevala svakog jutra nakon mise u Došašću u pulskoj katedrali i u drugim crkvama:
Evviva Maria
Evviva Maria
Evviva Maria e chi la creò
Svetište Gospe ili Blažene Djevice od Milosti nalazi se, okruženo čempresima, u predgrađu grada Pule, Šijani. To je bilo nekada nenastanjeno područje, udaljeno oko tri kilometra od grada, okruženo sa Šijanskom šumom hrastova i jela (Siana, Sèius, Ciana ab antiquo o Bosco Siàna) mjestu rekreacije i izleta. Obitelj Sergi svetište je u četrnaestom stoljeću poklonila samostanu Svetog Franje u Puli u čijem je posjedu bilo sve do dolaska Napoleonove vojske 1805. Svetište se vraća Katedralnoj crkvi u Puli, a 1919. povjereno je na brigu franjevcima (Reda Male braće) iz provincije Veneto di S. Francesco.
Prvotna Crkva sagrađena je na bizantskim ostacima iz osmog stoljeća, nadograđena datira iz 1470., dok je nova blagoslovljena 22. rujna 1885.godine Porečko-pulski biskup, mons. G. B. Flapp, posvetio ju je 30. svibnja 1887. godine za vrijeme pontifikalne mise.
O odanosti Gospi svjedočili su i zavjetni napisi koji su pokrivali zidove svetišta i koji su uvijek iznova izražavali zahvalnost onih koji su pobjegli zamkama mora. U Šijani je bila tradicija slavljenje petaka u Korizmi: u ranim poslijepodnevnim satima. obično u tri, sat smrti Krista Otkupitelja kada se održavao i Križni put.
U Šijani su u molitvi prizivani San Francesco, Santa Chiara, San Rocco i Santa Lucia, San Giuseppe, San Policarpo i Sant’Antonio, San Luigi Gonzaga, Santa Rita, Sant’Anna i Santa Teresa, što potvrđuju tiskane molitve Svetišta.
Štovanje Majke Božje u Šijani pojačano je čudesnim ozdravljenjem teško bolesne gđe Marije Magno god 1849. . Evo što piše u spomen knjižici nastaloj prilikom prenošenja svetog lika B. D. od Milosti iz Pulske konkatedrale u šijansku crkvu: „Marija, udata Bigolo, iz Pule, već je 11 mjeseci ležala bolesna i bez tuđe pomoći nije se mogla kretati. Tadašnja medicina nije uspijevala izliječiti bolest. Bolesnica je molila da je odvedu u crkvu Milosti Majke Božje u Šijani. Postojala je bojazan da ne umre putem. Unatoč tome smjestili su je na kola koja su vukli volovi, jer je cesta u ono doba bila više nalik na poljski, seoski put. Stigavši u crkvu, ispovjedila se. Sada pokojni Mons. Giacomo Daris celebrirao je svetu misu. Malo prije posvećenja, bolesnica je po cijelom tijelu osjetila trnce (zimicu). Učinilo joj se da je čudna, neobična snaga ušla u njene udove. Poželjela je da je otprate pred oltar. Odmaknula je od sebe one koji su je držali i ostala sama stojeći. Vratila se sama na svoje mjesto i nakon duge molitve izašla sama iz crkve gdje ju je čekalo mnoštvo ljudi koji su je bili dopratili iz Pule. Svi su bili zadivljeni njenim ozdravljenjem, koje su objašnjavali jasnim čudom Božjim po zagovoru preblažene Djevice od Milosti. Ozdravljenici je tada bilo 48 godina.
Crkva je bila krcata slikama i zavjetnim darovima, koji su uklonjeni prigodom bojanja crkve 1971.godine. Masovnim odlaskom starog stanovništva Pule iza 2. svjetskog rata i uklanjanjem zavjetnih slika i darova, koji su bili znak zahvalnosti za primljene milosti, svetište je izgubilo na značenju i posjetu. Odlaskom talijanskih fratara samostan je nastavio živjeti, ali samo s jednim svećenikom, koji je tu ostao do 1971. kao čuvar svetišta.
U nju je iz stare crkve prenesen čudotvorni lik Gospe koja doji Malog Isusa, drveni pozlaćeni reljef iz 15. stoljeća. Crkvu je posluživao svećenik iz Pule. Nakon 1. svjetskog rata Istra je došla pod Italiju, pa su se talijanski fratri stali zanimati za dolazak u Pulu. To je realizirano 1920.godine, kad im je povjereno svetište Gospe od Milosti u Šijani. Iza crkve kupili su kuću koju su adaptirali za mali samostan. Fratri su tu živjeli do 1971. godine, a od tada crkvu poslužuju iz samostana sv. Antuna. Za crkvu su se od 1956.godine brinule časne sestre Kćeri Milosrđa, koje su tu boravile do 2002. godine, pomažući u katehizaciji, vodeći crkveno pjevanje i odgajajući malu djecu u vrtiću. Generacije djece odgojile su časne sestre. Časne su šivale i krpale odjeću. U to vrijeme odjeća se nije kupovala kao danas, pa kada bi trebalo nešto pokrpati, one su znale vaditi niti iz tkanine i zakrpati da se uopće ne primijeti.( znam iz osobnog iskustva )
Svetiše u Šijani bilo je nekad obljubljenije i u nj se organizirano hodočastilo iz raznih istarskih župa. Nakon Drugog svjetskog rata, kad je Pula promijenila strukturu stanovništva, dosta je opala posjećenost svetišta. No i danas pulski vjernici masovno pohrle Gospi od Milosti nekoliko puta godišnje: na Uskrsni ponedjeljak se hodočasti u procesiji od crkve Sv. Antuna do Šijane, na Veliku Gospu (15. kolovoza.) i na Malu Gospu (8. rujna), se održava procesija oko svetišta. Inače u samostanu se i dalje održava vjeronauk za djecu, a u crkvi se dva puta tjedno slavi sv. misa, koja je nedjeljom lijepo posjećena i na kojoj pjeva zbor svetišta.
Kad su talijanski fratri dolazili u Pulu mislili su da će njihovo središte biti kod Majke Božje u Šijani. Zato su i kupili kuću i teren u blizini crkve. Biskupija im je povjerila zavjetno svetište izgrađeno 1886. s dozvolom da ga mogu povećavati i dotjeravati. Ubrzo su promijenili plan i odlučili otići u sam grad.
Do polovice devetnaestog stoljeća na istrovenetskom su Gospu nazivali „Madonna del Sughero“, a istarski Hrvati „Majka Božja u Survi“.
Najsvečaniji među blagdanima Svetišta bio je onaj na Uskršnji ponedjeljak, dan kada se u blizini Svetišta održavao i sajam. Toga je dana bio pobožni običaj uputiti jednu posebnu molitvu Gospi od Milosti, molitvu koja 4. ožujka 1929. postaje molitva za oprost (preghiera indulgenziata) činom ondašnjeg porečko pulskog biskupa Trifona Pederzollija: „ Je li se ikada čulo da se netko u istinskoj vjeri priklonio vama, Gospo od Milosti, a da nije bio uslišen? Zavjetni zapisi (darovi) koji okružuju vaš oltar i koji su tako brojni u vašem voljenom svetištu, svjedoci su vaše dobrote i milosrđa kao i žive zahvalnosti i milosti naših predaka. Oh! Majko dobrote i milosrđa, pogledajte i mene, jadnog i nedostojnog sina vašeg koji vas podno presvetih vaših nogu moli i preklinje: udijelite i meni, tako potrebitom, obilja vaše milosti. Izmolite za me, o Majko, oprost mnogih mojih grijeha, osnažite moju krhkost preveliku, dođite mi upomoć u mnogim mojim tugama i iznad svega učinite da ustrajem u ljubavi i zahvalnosti vama zauvijek na Nebesima. Neka tako bude“.
Na kraju mise, ljudi su se razilazili puteljcima prelijepe Šijanske šume veselo jedući marende u kojima nije nedostajalo jaja i mirisnih komada pince (uskrsni slatki kruh)
Druga velika svečanost bila je 15. kolovoza (Uznesenje Blažene Djevice Marije), dan u slavu kojeg se nad vrata pročelja izlagala velika slika s likom Marije (Assunta). Od pamtivijeka se u Šijanu odlazilo na hodočašća: 8. svibnja iz Vodnjana, posljednje nedjelje u listopadu iz Marčane, 8. rujna iz pulske Katedrale, posljednje nedjelje u lipnju iz Marčane, posljednje nedjelje u srpnju iz Valture, posljednje nedjelje u kolovozu iz Loborike, posljednje u listopadu iz Bala, posljednje u studenom iz Ližnjana, prve u prosincu iz Premanture i Pomera, posljednje u siječnju iz Štinjana, posljednje u ožujku iz Fažane, posljednje u travnju iz Krnice.
Od 1971.godine svetište poslužuje svećenik iz samostana sv. Antuna, a časne sestre su napustile Šijanu 2002. godine. Od tada se u svetištu slave svete mise dva puta u tjednu, srijedom i nedjeljom. Za djecu s područja Šijane održava se vjeronauk subotom. U svibnju, mjesecu posvećenom Majci Božjoj, slavi se misa svaki dan.
Na Blagdan uznesenja Blažene djevice Marije na nebo stotine tisuća vjernika hodočastiti će u Marijanska svetišta širom Lijepe naše! To je naša snaga, snaga hrvatskog naroda koji je Mariju primio u srce kao Kraljicu Hrvata!
Lili Benčik/bloghrvatskonebo