I ne samo od svih komunističkih država Europe, nego i od stalno optuživane i obilježene pretjeranim i umnoženim  zločinima , NDH, a da nitko ne spomene Nedićevu Srbiju koja je prva u Europi proglasila JUDENFREI.   29. kolovoza 1942. general Alexander Löhr Srbiju je proglasio “Judenfrei” (nacistički izraz za područje očišćeno od Židova)

I što je još gore i nevjerojatnije da  nikome ne padne na pamet osuditi komunističke zločine počinjene u Jugoslaviji, kao da je to nešto najnormalnije. Zločinci su nakon masovnih zločina i likvidacija hvaljeni i slavljeni kao narodni heroji, bili nagrađivani kao zaslužni članovi društva i zajednice!

Ali zločin je zločin!  Ma tko ga počinio i u kojem režimu i sa kojim ostaje zločin!

I nakon pada Komunizma ostaju zatajeni,  ušutkani i nekažnjeni.

I gle apsurda i licemjerja „ jugoslavenski komunizam je bio „humani“ antifašizam sa ljudskim likom!?“ Kojim, onim iz HUDE JAME ili istarskih FOJBI!?

Zločinačka komunistička ideologija likvidiranja neistomišljenika

Prema nalazu Državnih komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Hrvatske i Slovenije, iz 90-tih godina prošlog stoljeća, službeni podaci, dokumentirani,  u Jugoslaviji je bila razvijena „industrija zločina“ kakva nigdje u drugim komunističkim zemljama nije postojala.[1]

Poznata je Deklaracija Centralnog komiteta Komunističke partije Slovenije od 16. rujna 1941.godine u kojoj je navedeno taksativno koga sve treba LIKVIDIRATI.

Komunistički sustav u Jugoslaviji bio je najzločinačkiji  od svih europskih komunističkih sustava.   I to je kako se vidi iz Deklaracije bilo unaprijed planirano, a ne kako je predsjednik  SAABA Franjo Habulin rekao: „ Na kraju rata dogodila se mrlja i bačena je sjena na konačnu pobjedu nad nacifašizmom na ovim prostorima. Pobjednik se u tom momentu nije znao nositi s veličinom pobjede, a osvete su se da Ženevskim konvencijama. U tome se nije dogodile usprkos Titovoj zapovijedi uspjelo ni kod nas ni u drugom evropskim državama, ali moram reći da ta sjena ne može zasjeniti pobjedu nad fašizmom sa zarobljenicima postupe prema“

Drug Habulin se pravi da ne zna da je komunizam nastavio zločinački slijed fašizma i da to nije bila pobjeda nad fašizmom nego zamjena jednog zločinačkog režima  drugim. Za njega su zločini partizana pod vodstvom komunista -mrlja ili sjena, a ne dio komunističke ideologije i način zauzimanja i opstanka na vlasti.

I nije istina da je Tito naredio da se sa zarobljenicima postupa prema Ženevskim konvencijama, što sam Tito svojim izjavama dokazuje.

„Tito je perfidno naredio da ubijaju Slovenci-Slovence, Hrvati-Hrvate a Srbi-Srbe, jer ako ubijaju drugi narodi dolazi do kohezije i zbližavanja, ljudi se ujedinjuju protiv zajedničkog neprijatelja, a ovako je to najgori oblik zločina, jer se teško otkriva, zavlada zavjet šutnje,  sakrivaju se zločine da bi se posijalo dugoročno  sjeme zla, da bi mogli  bolje vladati.

To je razlog zašto se nismo suočili sa  dubinom komunističkih zločina  i zato smo danas u još žešćoj okupaciji od vremena Jugoslavije.

Sadašnja vlast ne priznaje ni europsku humanističku baštinu osude komunističkih zločina, pa tako ni zadnju Deklaraciju EU Parlamenta od 19.9 2019. o izjednačavanja po zločinima režime fašizma, nacizma i komunizma![2]

Srbija je otišla daleko u suočavanju sa komunizmom . Srbi su prije 20 godina abolirali četništvo. Nedavno je postavljen  spomenik  Draži Mihajloviću.[3]

Dražu Mihailovića Titov režim je osudio na smrt i pogubio; osuđen je i strijeljan 1946. godine zbog ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima.

Partizanski general Franjo Tuđman  uveo je  komemoraciju na Bleiburgu.

Ivica Račan se poklonio žrtvama Bleiburga, a  Zoran Milanović je ukinuo Pokroviteljstvo države komemoraciji na Bleiburgu, dok je  Plenković nametnuo Austriji zabranu bilo kakve komemoracije, tako da su Austrijanci skinuli i hrvatski grb, koji se isti takav nalazi svugdje po bivšoj Austro-ugarskoj monarhiji!

Apsurdi Titovih pionira, jer je Hrvatski povijesni grb  na mnogim  javnim mjestima u Austriji,  na zgradama, muzejima i crkvama. Sastavni je dio grba Austrougarske monarhije i cara Franje Josipa koji je vladao Austrougarskom 66 godina.

Sva sreća da Titovi pioniri Milanović, Plenković & Co, nisu bili tada u vlasti , jer po njima  nitko od ne komunista ne bi ostao živ!

Pa saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić je 2018.godine, dakle 73 godine nakon završetka 2.svjetskog rata rekao da nisu posao završili do kraja;

„Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika!“[4]

Zamislite koja je to količina mržnje usađena u odgoj rođenih u Jugoslaviji, koja bi i  nakon 73 godine likvidirala ne komuniste!?

Štitili su oni svoje ubojice, ukinuli i zaustavili sve napore za dosezanje povijesne istine i otklonili svaki pokušaj nacionalnoga pomirenja.

Godine 2000. nastupila je sveopća sječa imalo značajnih domoljubnih kadrova na bilo kakvim funkcijama, a na njihova mjesta ponovno,  su ČVRSTO zasjeli u duboke državne fotelje komunistički kadrovi ili njihovi koalicijski partneri. Sječa domoljubnih kadrova bila je mnogo brutalnija nego ona iz 1972. godine, nakon kraha Hrvatskog proljeća, ali nije bila toliko vidljiva javnosti zbog sluganskih i kupljenih medija.

Od početka 2000-tih započinje kampanja obezvrjeđivanja i kriminalizacija Domovinskog rata

• zapuštanja Oltara domovine na Medvedgradu, zakonski određenoga protokola
• nošenja predsjedničke lente,
• ukidanja počasne predsjedničke postrojbe u stiliziranim povijesnim odorama, ukidanje njihove smjene straže na Trgu sv. Marka ispred Banskih dvora kao posebne atrakcije,
• promjena naziva Hrvatskoga državnoga sabora u Hrvatski sabor,
• zapostavljanje isticanja hrvatskih zastava te cijeli niz protokolarnih propusta, svega onog što je podsjećalo na slavne dane obrambenoga Domovinskoga rata i na hrvatske ratne veterane – žive simbole naše hrvatske državotvornosti.
• Promjenama državnih praznika unijelo se pomutnju u narod, tako da se više nije znalo koji se važan događaj po hrvatsku državotvornost obilježava.
• Prodane Hrvatskoj je pripalo po sukcesiji 15.5 tona zlata.[5]

Od toga je 13,1 tona bilo deponirano u Baselu ,a 2,4 tone deponirano u Beogradu.To je zlato prodano  25.rujna 2001 godine

• Do 2000 godine 6.7 posto hrvatskog bankarstva bilo u stranom vlasništvu. Od ukupno 60 banaka koje su tada poslovale u Hrvatskoj, njih je 50 bilo u hrvatskom vlasništvu, dok su stranci kontrolirali deset manjih banaka s ukupnom aktivom manjom od 7 posto. Vanjski dug je bio 10,17 milijardi eura, a  Državni dug 6,02 milijarde eura
• Stipe Mesić uništio je pobjedničku HV. Umirovio je 12 ratnih generala i time započeo devastaciju cjelokupne HV-a.

Detuđmanizacija  znači poništavanje hrvatske države stvorene u obrambenom Domovinskom ratu 1991-1995.

Naravno, uslijedilo je novo komunističko proljeće, (Mesić, Josipović, Milanović, Pusić i brojni drugi antihrvatski raspoloženi lažni “antifašistički” kadrovi, po čemu ispada da je svaka Hrvatska koja nije u rukama komunista je fašistička, ustaška država.

Nigdje spomena komunističkih zločina, koji su bili masovniji i brutalniji i od fašističkih i od ustaških.

A Titovi egzekutori 1945. nisu gledali „ je li to bio bio muškarac, žena, dijete ili starac“ pa su tako pobili  536 833 ljudi.[6]

Smrt fašizmu, sloboda narodu! Da parafraziram ;Smrt fašizmu, donosi smrt narodu od komunizma! Koja sloboda? Zar je jednoumlje sloboda?

Goldstein samog sebe dovodi u kontradikciju, osuđuje ustašku pljačku židovske imovine, a komunisti su kao veliki „humanisti“ 1945. kada su osvojili vlast proveli neviđenu otimačinu i pljačku ne samo židovske imovine, nego sve privatne imovine i još je ozakonili. Na osnovu tih zakona svi koji su podržavali komunističku ideologiju (proleteri bez igdje ičega)  postali novi vlasnici i nova politička komunistička kasta koja je provodila teror nad narodom. Što znači da su komunisti svoju proletersku revoluciju iskoristili za osobno bogaćenje i postali nova komunistička buržoazija.

Naravno da njihovi nasljednici, tzv zlatna komunistička mladež ne žele to bogatstvo izgubiti, niti da im roditelji, djedovi ili bake budu obilježeni kao zločinci.

Račan je uspio podvaliti sporazum sa Draženom Budišom, podmetnuti koalicijsku vlast šest stranaka i sebe instalirati za predsjednika Vlade. Po istoj partijskoj liniji podržan je Stjepan Mesić za predsjednika države. I tada započinje novo rashrvaćivanje Hrvatske pod nazivom “detuđmanizacija”. Na sve moguće i nezamislive načine. Od SDP politike neprekidnih popuštanja agresorskoj srbijanskoj politici, u koordinaciji sa SDSS-om kao ekspoziturom beogradske politike u Hrvatskoj, do guranja u zaborav srpskih zločina iz agresije 1991. – 1995.

Slijedi sustavno i neprekidno optuživanje Hrvatske za fašizam u Drugom svjetskom ratu. Iako je fašizam izumila i primijenila Italija, još od srpske prodaje Istre, Primorja i Dalmacije Rapallskim ugovorom, zaključenim u studenom 1920. između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije. U Drugom svjetskom ratu talijanski fašizam nastavlja žestoko uništavati sve hrvatsko, a u Lici i Dalmaciji uvijek u sprezi sa srpskim četnicima i orjunašima.

Model izvrtanja istine je primijenjen i za obrambeni Domovinski rat, za hrvatske branitelje, generale i nacionalne hrvatske junake, iako je srpska agresija bila najgori oblik fašizma. Prisjetimo se samo optužbi iz Haaga na generala Bobetka od tadašnjih političkih poltrona Račana i Mesića. Tada je Račan imao priliku za iskorak i preobrazbu SDP-a, no pokazao se kao kukavica. Vrijeme politike SDP-a u hrvatskoj državi pokazalo je da taj politički naziv, kao i djelovanje, u potpunosti sukladan partijskim političkim djelima bivšeg SKH. Noviji primjer bio je partijski šef Zoran Milanović. Pod krinkom demokracije, drsko, diktatorski je vodio SDP i Hrvatsku, u svim prilikama despotski djelujući na štetu hrvatske opstojnosti. I on je imao priliku za iskorak i preobrazbu SDP-a u slučaju Mustač – Perković, no pokazao se kukavica kao i Račan. Mi ili oni.

Zato je hajka na Za dom spremni Titovih pionira,  Milanovića i Plenkovića

Andrej Plenković, jer  od HDZ-a stvorio lijevu liberalnu stranku o čemu svjedoči veliki broj njegovih kontinuiranih političkih poteza od neprincipijelne koalicije sa SDSS-om, preko ratifikacije „Instanbulske konvencije“, „Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“, pa onda donošenje zakona o zatvaranju arhiva, zakona o koncesijama, poklanjanju obrazovne reforme liberalima. prešućivanje i neprovođenje Deklaracije EU Parlamenta od 19.9 2019. o izjednačavanja zločina fašizma, nacizma i komunizma.

Hrvatske žrtve Jugoslavije

U Hrvatskoj je nađeno da 2 000 godine, kada je komisija ukinuta,  850 grobišta.

U Sloveniji je nađeno 620 grobišta sa najviše hrvatskih kostiju.

Ukupno 1450 masovnih do sada otkrivenih  grobišta dokazuju industriju zločina, sistemski organizirani  zločini.

Samo u Zagrebu je oko 130 prikrivenih grobišta, po samom gradu i u pod Sljemenskoj zoni.

Prema martirologiju don Ante Bakovića poimence sa slikama dokumentirano je ubijenih  664 svećenika sa  još 200 svećenika ubijenih  u Sloveniji.

Usporedivši sa Slovačkom koja je po broju stanovnika i površini približna sa Hrvatskom ubijeno je 14 svećenika!?

U Jugoslaviji je ubijeno više svećenika nego u svim komunističkim zemljama zajedno uključivši i SSSR.

Likvidacijama  u  iseljeništvu je pobijeno 88 Hrvata od strane jugoslavenske tajne službe UDBE.

Montirani politički procesi, za neistomišljenike, što je danas ljudsko pravo ugrađeno u Deklaraciju o ljudskim pravima i Ustavu RH.

Od 1945-1990 je bilo 30 000 tisuća montiranih sudskih političkih procesa i kako su bili skupni osuđeno je 100 -120 tisuća ljudi .

Logori su bili na Golom otoku, Sv. Grguru, Stara Gradiška, Lepoglava, Požega…

Hrvatski demograf Vladimir Žerjavić, danas najpriznatiji autoritet za pitanja ratnih gubitaka, na temelju demografskih izračuna i sustavnog pregleda brojnih dokumenata, procijenio je početkom 1990. žrtve na 322.000 mrtvih i to[7]

• 82 tisuća pripadnika partizanskih i
• 23 tisuće pripadnika četničkih postrojbi,
• 25 tisuća umrlih od tifusa,
• 20 tisuća civila stradalih u njemačkom logoru Sajmište kod Zemuna i daljnjih
• 45 tisuća civila pobijenih od Nijemaca na drugim mjestima,
• 15 tisuća civila pobijenih od Talijana,
• 34 tisuće civila stradalih u borbama ustaša, četnika i partizana,
• 28 tisuća pobijenih na raznim mjestima, te
• 50 tisuća pobijenih u sustavu logora Jasenovac

Franjo Tuđman je bio mudar čovjek i bio je svjestan ove neželjene i neočekivane situacije. Vjerovao je ipak u „hrvatsko pomirenje“ i zaista ga je iskreno promicao. Znao je da je rat s velikosrpskim pretenzijama za hrvatskom zemljom neizbježan pa nije želio da se dogodi i „raskol“ u tijelu hrvatskoga naroda, koji je uz to bio i razoružan. Sjetimo se, samo dva tjedna prije Tuđmanove pobjede, na izborima,  oružje Teritorijalne obrane Hrvatske, drug Ivica Račan predao je na „čuvanje“ Jugoslavenskoj narodnoj armiji, koja je ubrzo zajedno s četničkim hordama napala razoružanu Hrvatsku.

U rat su krenuli hrvatski domoljubi, a „djeca komunizma“ su uglavnom bila na sigurnom mjestu, daleko od ratišta, pa i daleko od Hrvatske, na raznim studijima u Europi ili negdje drugdje, u diplomaciji, ovisno tko je bio čiji sin ili kćer. A oni drugi „crveni tateki i njihovi sineki“, vršili su žestoki pritisak na Tuđmana da provede žurnu privatizaciju. Radila je ta „peta kolona“ iz petnih žila protiv Tuđmana i protiv Hrvatske.

Prisjetimo se, 1994. godine pokušaja državnog udara, svrgavanja Tuđmana od strane Mesića i Manolića. Bilo je to čak godinu dana prije „Bljeska“ i „Oluje“. Kroz kakve li nas je „scile i haribde“ vodio tih dana hrvatski junak dr. Franjo Tuđman.

Nakon smrti dr. Franje Tuđmana, jugo-komunisti polako počinju preuzimati i HDZ i hrvatsku državu. Uništili su gotovo sva obilježja Hrvatske kao države hrvatskog naroda i njegova identiteta, od naziva Hrvatskog državnog sabora, imena Hrvatske vojske, Oltara Domovine, kulture, školstva do Pravosuđa koje nije u službi hrvatskog naroda nego Titovih pionira.

Sjajnu pobjedu u Domovinskom ratu pretvorili su sa petom kolonom u jugo-četničku okupaciju Hrvatske točno po Memorandumu SANU 2. Bez ispaljenog metka okupirali su medije, pranjem novca pokupovali zemljišta po Jadranskoj obali, preuzeli školstvo i kulturu. Odgajaju naše mlade u uvjerenju da je Bl. Alojzije Stepinac bio zločinac!?[8]

Šerbedžija i Lepa Brena okupirali su kulturu, dovode  u Hrvatsku istočnjačku opančarsku kulturu cajki i literarni šund. Magdalena Vodopija sa Dežulovićem i Ivančićem Sajam knjiga u Puli pretvorila u veličanje jugo-opančarske književnosti, a to sve ne bi bilo moguće bez  potpore  Vlade RH.

Lili Benčik / Hrvatsko nebo

[1] https://www.hkv.hr/razgovori/11953-jjurevi-komunistiki-zloini-za-vlast-u-hrvatskoj-su-tabu-tema.html

[2]https://www.hkv.hr/izdvojeno/nae-teme/istraili-smo/9966-dnevnik-smrti-qnajveeg-sina-naih-naroda-i-narodnosti.html

[3] https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/u-beogradu-otvorena-spomen-soba-i-spomenik-drazi-mihailovicu—808090.html

[4] https://kamenjar.com/nenad-stazic-dosegnuo-je-dno-dna-svojom-izjavom/

[5] http://www.poslovni.hr/hrvatska/otkriveno-kako-su-prodane-hrvatske-zlatne-rezerve-296277

[6] https://www.facebook.com/100088351935600/videos/647310390875687

[7] Žerjavić, Vladimir. Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću. Časopis za suvremenu povijest, Vol. 27 No. 3, 1995.

[8] https://direktno.hr/direkt/nazor-upozorio-na-iskrivljenu-povijest-u-skolskom-udzbeniku-vjeruju-da-je-stepinac-zlocinac-333344/