Mlada, volonterska i nepolitička udruga Križ osnovana je 2022. godine usprkos preprekama i nesklonosti administrativnih struktura.
Udruga je osnovana sa ciljem promicanja kršćanskih vrijednosti i načela. Sa tim ciljem organizira tribine sa socijalnim, povijesnim, kulturnim i duhovnim temama.
Organizira obilježavanje značajnih kulturno-povijesnih događaja, hodočašća , humanitarne akcije, surađuje sa sličnim udrugama i dr.
Udruga KRIŽ nastavlja tradiciju Istarskih narodnjaka koji su u vrijeme narodnog preporoda krajem 19. i početkom 20. stoljeća bili istaknuti pojedinci, često bogatiji i svjesniji seljaci, ali i kao intelektualci i svećenici djelovali među istarskim Hrvatima na podizanju i čuvanju nacionalne svijesti te se zalagali za njihova politička, gospodarska i kulturna prava.
U razdoblju između dva svjetska rata narodnjaci su podnijeli najveći teret otpora prema talijanskom fašizmu. Sa svećenicima su širili knjige i publikacije Družbe sv. Mohora za Istru. Mnogi su bili zatvarani, mučeni, napajani ricinusovim uljem ( to je bila specijalnost talijanskih fašista) i odvođeni u talijanske logore na jug Italije ili na Siciliju.
Tijekom 2. svj. rata KPJ je nastojala okupiti narodnjake, ali su mnogi zbog neslaganja s komunističkom ideologijom, a i zbog povezanosti sa svećenstvom bili zlostavljani i zatvarani . Mnoge su komunističke vlasti ubili i bacili u fojbe gdje im se izgubio svaki trag (A. Brajša iz Kringe, M. Peteh iz Žminja, A. Milovan iz Režanaca i dr.)
U samostalnoj državi Hrvatskoj suočeni smo sa IDS-ovom politikom istrijanstva i talijanizacije, što je izravno negiranje većinskog hrvatskog naroda u Istri. Ono što Mussolini nije uspio silom to je IDS sproveo u miru preko Statuta Istarske županije u kojem nema ni spomena postojanja hrvatskog naroda u Istri.
„Iz tradicije rastemo, u njoj opstajemo i u njoj uspravni živimo“, rekao je akademik Josip Bratulić.
Upravo iz tradicije naših predaka nastala je i udruga KRIŽ!
1.Prvo predstavljanje Udruge bilo je na misi polnoćki u Mutvoranu na Badnjak 2022.godine pred našim Proštinarima, od kuda potječe većina osnivača.
Primarni cilj Udruge je vraćanje KRIŽA na KRIŽ, na postojeći temelj na kojem je uklesan tekst „ župljani 1918“ koji je ostao nakon rušenja Križa.
Kameni križ postavili su župljani u znak zahvalnosti Bogu što su se živi vratili iz internacije iz unutrašnjosti Monarhije, gdje ih je austro-ugarska vlast bila odvezla u stočnim vagonima 1915. godine zbog straha od invazije sila Antante na jug Istre!
Od oko 60 000 Istrana iz juga Istre, zbog zime, bolesti i loših uvjeta života njih oko 10 000 pretežno djece, nije se vratilo.
I one koji su se vratili dočekale su devastirane kuće, neobrađena polja i španjolska groznica.
To je bio prisilni egzodus koji je izazvao veliki demografski gubitak stanovništva Istre od kojeg se nije nikada sasvim oporavila, jer je dolaskom Talijana na vlast, uslijedio prvi veliki egzodus hrvatskog naroda iz Istre.
2.Drugo predstavljanje Udruge, bilo je vezano uz predstavljanje knjige Hrvatske povijesne istine Tihomira Dujmovića u kojoj je dio i o ulozi istarskog svećenstva u očuvanju hrvatskog identiteta Istre i priključenju matici zemlji Hrvatskoj.
Tom prigodom predstavili smo se široj javnosti putem HR radio , Radio Pula, emisije Tolerancija, urednika i voditelje Elvisa Milete sa gostima: Milan Radošević, Igor Vukić, Tihomir Dujmović i Lili Benčik.
3.Slijedeća prigoda za djelovanje udruge KRIŽ bilo je Stepinčevo 2024. za okupljanja ljudi dobre volje za hodočašće u Krašić, osobito nakon što je javno objavljeno na Hrvatskom Katoličkom radiju da će svečano misno slavlje u subotu 10.veljače 2024.godine predvoditi istarski biskup u miru mons. Ivan Milovan.
Ideja je tek tada dobila puni smisao, da se hodočašće organizira i kao potpora Istrana štovanom ocu biskupu u miru Ivanu Milovanu.
Sam datum 10. veljače ima višestruko značenje, pogotovo za Istrane:
- Na dan 10.veljače 1960. završio je ovozemni život tada Kardinala Alojzija Stepinca
- veljače 1947.godine potpisan je u Parizu s Italijom Mirovni sporazum kojoj je tadašnjoj FNRJ pripala Istra, Rijeka, Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i još neki manji otoci, u kojima je do rata živjelo nešto manje od 400 tisuća stanovnika, a za grad Trst dogovoreno je kompromisno rješenje, Slobodni teritorij Trsta, kao međunarodno priznata državica. Granica između Italije i Jugoslavije je konačno definirana tek 1975.godine potpisivanjem Osimskih ugovora.
Dva puna autobusa krenula su rano ujutro sa pjesmom i molitvom iz Pule, a usput su se ukrcali hodočasnici u Pazinu i Lupoglavu, tako da je bila uključena cijela Istra.
U Krašiću je bilo lijepo, čak i toplo vrijeme za godišnje doba, tako da se sveto misno slavlje moglo pratiti izvan crkve. Srdačni su bili susreti hodočasnika iz cijele Hrvatske.
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac za nas Hrvate svijetli svetošću nad mračnom politikom manipulacija i laži jugo-komunista i Srpske pravoslavne crkve.
Njegov krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale gdje se nalazi grobnica zagrebačkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca.
Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišavanja svih građanskih prava.
19.listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951.
Posljednju svetu misu Bl. Alojzije Stepinac slavio je 7. veljače 1960.godine.
Presuda je poništena tek 22.srpnja 2016.godine.
„Presuda nadbiskupu Alojziju Stepincu iz 1946. poništena je jer grubo krši sadašnja i tadašnja temeljna načela materijalnog i procesnog kaznenog prava civiliziranog dijela čovječanstva“ izjavio sudac Ivan Turudić prigodom poništenja presude.
Za Istrane posebno je zanimljiva informacija da je Bl. Alojzije Stepinac pomogao pri školovanju Bl .Miroslava Bulešića u Rimu.
Na početku misnog slavlja mons. Milovan je rekao: „I sam dolazim kao hodočasnik iz Istre. Na osobit način želim ovom misom zahvaliti Bogu za ono sve što je bl. Alojzije Stepinac napravio za našeg istarskog mučenika, blaženika Miroslava Bulešića u Rimu kad je bio u financijskim teškoćama i kasnije nakon 1945. kad je kod posjeta istarskih svećenika naš mladi svećenik Bulešić imao svoj posebni osobni susret s nadbiskupom Stepincem. Za svu podršku, za sve što je nadbiskup učinio za našega blaženika, istarskoga mladog svećenika, kasnije mučenika, neka ova misa bude zahvala.“
Na kraju misnog slavlja mons. Juraj Batelja, postulator kauze bl. Stepinca, posebno je zahvalio mons. Milovanu na doprinosu očuvanja vjere i kršćanskog identiteta Istre i žrtvi koju je njegova obitelj podnijela u vrijeme komunizma, darujući mu bistu bl. Alojzija Stepinca.
Na povratku iz Krašića posjetili smo svetište Sv. Josipa zaštitnika Hrvatske i hrvatskog naroda u jeKarlovcu .
Hrvatski sabor je 10. lipnja 1687. godine, jednoglasnom odlukom, proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva.
Svijest o tome da je sv. Josip zaštitnik Hrvatske nije osobito zaživjela u narodu, ali na to podsjeća u svom pismo iz 1940. godine nadbiskup Alojzije Stepinac koji blagdan sv. Josipa uzdiže na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije. Na sveca ponovo podsjećaju hrvatski biskupi 1972. godine na zasjedanju u Splitu koji naglašavaju da je odluka Sabora iz 1687. godine i dalje na snazi jer sv. Josip nije zaštitnik nekog apstraktnog Hrvatskog kraljevstva nego cijelog hrvatskog naroda.
4. U nedjelju 18.02 2024 održana je molitva Križnog puta prekrasnim krajolikom parka prirode Gornji Kamenjak.
Staza Križnog puta vodi duž obale i kroz šumu, te netaknutom prirodom Gornjeg Kamenjaka, smještenog između naselja Premantura i Volme. Gornji Kamenjak područje je zaštićenog krajobraza, na kojem raste čak 487 različitih biljaka.
Na stazi je 14 postaja na kojima su postavljene figure na temu Križnoga puta teške i do tri tone.
Voditelj projekta stvaranja Križnog puta i autor pet metarskog križa, urešenog hrvatskim pleterom, postavljen na pola puta između Premanture i Volma je Šime Vidulin. Sa Križa puca pogled na sva mjesta Medulinske Riviere okruženog nepreglednim plavetnilom neba i mora.
5.16. ožujka 2024. u organizaciji Župe Sv. Ivana Krstitelja i udruge Križ hodočastili smo putevima Sv. Antuna u Padovu, Arcellu i Camposanpiero.
Posjetili smo svetište Sv. Leopolda Mandića. Franjevac kapucin (OFMC) – svećenik, mali rastom, a veliki duhom. Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.
Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976.
16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. svečano je proglasio Leopolda svetim.
Arcella je mjesto blizu Padove u kojem je umro Sv.Antun. Rođen je kao Fernando Martins de Bulhoes u Lisabonu, glavnom gradu Portugala, g. 1195. u plemićkoj obitelji, no napustio je lagodan život i otišao u augustinsku opatiju sv. Vinka na rubu grada te sa 25 godina postao svećenik. Međutim, ponukan mučeničkom smrću petorice franjevačkih misionara u Maroku, stupio je g. 1220. u samostan Manje braće u Olivaisu u portugalskoj općini Coimbre uzevši ime Antun. U Asizu je 1221. susreo Franju, osnivača Male braće, koji ga je očarao nastupom i svetim životom, pa je s tim oduševljenjem proputovao Italiju i Francusku, pronoseći radosnu vijest i obraćajući krivovjerce. Godine 1230. vratio se u svoj omiljeni grad Padovu, gdje je nastavio svoj apostolski rad, ali je skrhan bolešću umro sljedeće godine.
“Vidim svojega Gospodina”, bile su tihe posljednje riječi sv. Antuna Padovanskoga izgovorene u skromnoj sobici u petak 13. lipnja 1231. u malenom selu Arcelli nedaleko od Padove, danas njezinoj gradskoj četvrti. Tako je vedro, lagano i smireno u dobi od 36 godina, u nazočnosti brižnoga redovničkoga subrata Luke, završio svoj ovozemaljski život jedan od najomiljenijih pučkih svetaca, zaljubljenik u Krista, svećenik, franjevac, apostol mira i dobrote, zaštitnik potlačenih, skrbnik, tješitelj potrebitih…
Zaključak
Udruga Križ je u svom kratkom djelovanju sve na dobrovoljnoj, volonterskoj bazi uspjela animirati vjernički puk u Istri koji je neprestano medijski izložen negativnim pojavama u društvu, željan druženja, željan dobrote, ljubavi i nade u bolji život!
Sve aktivnosti do sada financirali su članovi udruge Križ. Ovisimo o donacijama!
Račun za uplatu donacija za inicijativu Križ na Križ , jer drugih izvora prihoda udruga Križ nema je:
HR0224070001100297207 KRIŽ, udruga za promicanje kršćanskih vrijednosti
„ Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi. Kap po kap donosi slap“ Sv. Marija Tereza
Predsjednik: Vanja Božak, Pavičini 34, Šegotići, Marčana
Tajnik: Liljana Lili Benčik, Mihovilovićeva 6, Pula
Lili Benčik/hrvatskonebo