Na mail listama u koje pojedinci ili grupe ljudi uključuju bez pitanja i suglasnosti svašta se može pročitati, ali ovakve nebuloze od nedavno umirovljenog profesora na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ive Goldsteina, ipak je neočekivano i šokantno!
Samim time što je taj Goldstein kao profesor povijesti „učio“ studente povijesti? O čemu ih je učio? Lažima i neprovjerenim podacima! I to zato da obrani neobranjivo, što je Titov omladinac zaklao mladog svećenika iz mržnje prema vjeri, koju su mu usadili komunisti!?
Već samo logički zaključak bio bi da ime Miroslav nije talijansko ime, a prezime Bulešić nije talijansko prezime, ali mržnja zaslijepi um i mogućnost razumnog i logičkog rasuđivanja.
Bilo bi još jednostavnije da potraži rodni ili krsni list Bl. Miroslava Bulešića!
Rasprava na mailu je jako zanimljiva, jer se po njoj vidi koliko je Hrvatska još uvijek okupirana od jugo-komunista, njihove djece i unuka.
Bahat i umišljen u svoju veličinu prof.dr. „drobilica“ Ivo tri puta ponavlja istu laž! Ovi mailovi pokazuju da se jugo-komunisti nisu odrekli lažne komunističke povijesti, već su spremni i dalje lažima braniti komunističke zločine!
Satirično mu je odgovorio don Anđelko Kaćunko;
Uzaludni su pokušaji argumentima utjecati na promjenu njihova razmišljanja u smislu priznanja zločina, a nemoguće je očekivati kajanje ili grižnju savjesti.
Nisam se htjela spuštati na njegov nivo raspravljanja, pa sam odlučila javno dr.“Drobilici“ odgovoriti na njegove neistine i nebuloze!
Kako je uopće mogao biti profesor na Filozofskom fakultetu, pitanje je za vladajuće?
Kako je uopće mogao biti veleposlanik u Francuskoj i predstavljati državu Hrvatsku?
Kako?
Njegov veleposlanički mandat u Parizu od 2012-2017. bio je popraćen općim zgražanjem. Diletantskim baratanjem francuskim jezikom i nikakvim diplomatskim kompetencijama i vještinama, osramotio je državu Hrvatsku. Držanje uokvirene fotografije Josipa Broza Tita u sobi za prijem hrvatskog veleposlanstva bilo je degutantno!
Na Tribini koju je organizirao SAAB u povodu obilježavanja Dana antifašističke borbe u kojoj su kao gosti pozvani zanimljivo prof.dr.sc. Ivo Goldstein, prof.dr.sc. Hrvoje Klasić i Sandra Benčić zastupnica Možemo u Hrvatskom saboru, prof. dr.sc. Ivo Goldstein sa svim epitetima sa svojim je primitivnim i prostačkim ponašanjem pokazao ( psovao, urlao, tjerao, naguravao i vikao van, starijem gospodinu, članu Hrvatskog žrtvoslovnog društva) svu bijedu i teror komunističke ideologije: skučenost uma, totalitarno i jednoumno razmišljanje, diktaturu, netoleranciju, primitivizam i nekulturu. A taj i takav čovjek je bio profesor na Filozofskom fakultetu, podučava mlade ljude, ispituje ih i ocjenjuje!
I taj i takav čovjek nama na mail listi govori da se sramimo, drži moralno-povijesne lekcije i piše nebuloze!?
To može samo u Hrvatskoj, u kojoj nitko od javnih osoba ne snosi nikakvu odgovornost za svoje ponašanje, ni za javno izgovorenu ili napisanu riječ.
A zbog čega dr.Goldstein nije mogao postati akademik? Odgovor je jednostavan, zbog laži, izmišljotina i svoje ideološke indoktrinacije koja mu ograničava znanstvenu objektivnost i stručnost. Profesor Brandt (mentor Ive Goldsteina) u knjizi Život sa suvremenicima, Zagreb, 1996., str. 190–191. napisao je sljedeće:
“Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge, da bi imao (kako bi sam govorio) što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao, nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako to rade svi, pa zašto ne bih i ja!’ To mi je toga čovjeka razotkrilo do kraja kao pripravna na falsificiranje i znanstveno nepoštenje, i ja sam digao ruke od njegova daljega znanstvenog razvitka.”
Eto od kuda izmišljotine o Bl. Miroslavu Bulešiću!
Taj i takav Ivo Goldstein koji falsificira dokaze, koji laže i napada netrpeljivo druge ljude oko sebe usudi se moralizirati i dijeliti lekcije!?
Očito je ne samo da se usudi, nego javno i čini, citiram;
„Dakle, svi koji se javljate na ovoj grupi s priglupim komentarima, sram vas bilo.“
„Ovi koji se javljate s ovakvim priglupim komentarima – skupina ste ideološki zadriglih, a intelektualno potkapacitiranih kvaziintelektualaca.“
Evo tako je prof. dr. “Drobilica“ samog sebe opisao!
Nas ostale sudionike u raspravi nije sram , nimalo, jer nemamo razloga za sram! Naime dr.Ivo „drobilica“ nema ni etički, ni moralni integritet da bi njegovo lažno izlaganje bilo uvaženo, nasuprot našim argumentima.
Uvažavaju ga samo sljednici ideja Komunističke partije, komunističkog antifašizma, socijalističke revolucije i samoupravnog socijalizama.
Dakle na znanje dr.“ Drobilici“ Bl. Miroslav Bulešić, je nesporno Hrvat, rođen 13. svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići, župe Svetvinčenat, od roditelja Miha i Lucije rođ. Butković. Kršten je 23. svibnja u župnoj crkvi u Juršićima.
Nije optirao za Italiju, kao što laže prof.dr.Ivo „drobilica“ već za Hrvatsku Istru! Kada su ga savjetovali da se od komunističkog progona skloni u Trst, rekao je;
„ Mene je hrvatska mati rodila“
Zašto dr.“drobilica“ ? Ivo Goldstein je u tjedniku Globus od 5. svibnja 2018. iznio spasonosnu ideju kojom je objasnio što se dogodilo s mnogobrojnim leševima jasenovačkih logora…. iz Njemačkog Reicha dovezeni su strojevi koji su lomili kosti leševa.” Priču o navodnim posebnim strojevima iz Njemačkoga Reicha kojima su u Jasenovcu lomili kosti leševa, usitnjavali ih i tako prikrili zločin Goldstein je ponovio 17. lipnja 2018. na Hrvatskoj televiziji, u emisiji Nedjeljom u 2. …. Koliko je tih strojeva („drobilica kostiju”) bilo, i kada i kako im se izgubio svaki trag, Goldstein naravno nije objasnio.
Upravo taj nevjerodostojni prof.dr.“Drobilica“ postavlja pitanje;
„ I pitajte se tko u Istri podržava ovu vašu priču“
Neka samo dr.“Drobilica“ pogleda ovaj tjedan masu ljudi koji će hodočastiti u Lanišće i Svetvinčenat, pa će vidjeti tko u Istri podržava moju priču!
Za žrtve komunističkog terora u Istri dr.“Drobilica“ napisao je da su“ papazjanije“
(travestija, bezvezarija, izmišljotina..)
Naravno da ne razumijem tu širinu pod kapom NOVE VLASTI koja se očituje u progonu i ubijanju svećenika, sakristana, zvonara i narodnjaka.
Ne razumijem zašto je zaklan Miroslav Bulešić, 24.kolovoza 1947.Ovaj tjedan obilježavamo njegovu mučeničku smrt!
Cijeli tjedan slijevaju se rijeke hodočasnika u Lanišće i Svetvinčenat.
” Moja osveta je oprost!” rekao je Bulešić! Nije dr.“Drobilica“ dostigao tu razinu svijesti, ni tu dubinu duše, koju nama daje naša vjera, za koju je život dao Bulešić. To su okljaštreni komunjare koji duše nemaju, koji vjere, plemenitosti i ljudskosti nemaju.
2.Zašto je ubijen i bačen u boksitnu jamu Angelo Tarticchio, r. u Galižani 1906.Lindar, 1943. Bio je župnik u Rovinjskom Selu.
Osuđen u Pazinu od strane komunista i bačen u boksitnu jamu na Lindarštini
3.Šime Milanović, r. u Kringi 1905.
Slum, 1943. Ubili ga Nijemci zbog zvijezde petokrake na motoru koju su mu prije nalijepili partizani.
4.Camillo Ammirati,r. u Napoliju 1876., Treviso, 1944. Bio je župnik u Šišanu.
Komunisti su ga zlostavljali i bio je odveden u pazinski Kaštel gdje bi ga zadesila sudbina Tarticchia ali ga je u zadnji moment spasio biskup Radossi.
5.Marco Zelco, r. u Višnjanu 1893.
Kanfanar, 1944. Njemačka žrtva, zbog navodne suradnje s partizanima. Biskup Radossi osudio je partizane zbog nečasnih radnji kojima se služe. I danas se čuva konop kojim je bio obješen.
5.Mirko Vekjet,r. u Trstu 1902.
Dachau, 1944. Bio je župnik u Boljunu. Partizani su nakon pada Italije na zvoniku objesili crvenu zastavu s petokrakom. Uhitili su ga Nijemci i optužili za suradnju s partizanima i odveli u logor Dachau.
6.Kazimir Paić, r. u Svetom Ivanu od Šterne 1911.
Gorizia, 1945. Pokopan je na groblju u župi Sveti Križ kod Gorice.
Aktivno je sudjelovao u Narodnooslobodilačkom pokretu. Ubijen od strane slovenskih partizana.
7.Bl. Francesco Bonifacio, r. u Piranu 1912
Motovunska šuma?, 1946. Po nalogu oznaša na Bujštini, ubijen je 11. (?) rujna 1946. Proglašen je blaženim 4. 10. 2008. Tijelo nikada nije pronađeno.
8.Vlatko Lakošeljac, r. u Motovunskim Novakima 1924.
Pula, bolnica 1949.
Nakon što je dobio upalu pluća, bio je smješten u pulsku bolnicu i jedna medicinska sestra namjerno mu je davala krive lijekove od čega je preminuo.
Među žrtvama bili su i bogoslovi:
1.Vladimir Vivoda, r. u Buzetu 1924.
Motovunska šuma, 1944.
Ubijen je zajedno s ocem Anselmom od partizana. Cijeli scenarij se odigrao noću. Sami su si prije iskopali grob u Motovunskoj šumi. Šezdesetih godina župnik Stanko Macuka, nakon što je saznao mjesto njihova stradanja, prenio je njihove zemne ostatke na mjesno groblje u Malom Mlunu.
2.Antun Kožljan,r. u Barbanu 1927.
Okolica Svetvinčenta, 1944. Putujući 15. prosinca 1944. na misu zornicu iz svoga sela Rodići – Goleševo u Barban upao je u fašističku zasjedu i oni su ga proglasili suradnikom partizana i ubili.
Uz svećenike koji su bili ubijeni, ili još više oni koji su bilo progonjeni, osuđivani i zatvarani, nalazi se dovoljno neistraženi dio istarskih narodnjaka, sakristana i drugih koji su mučenički bili ubijeni od strane komunističke vlasti. Uglavnom su bili likvidirani pod sumnjom da su surađivali s okupatorom, bez ikakvih dokaza.
1.Antun Palman (1877.-1944.)
Vršio je savjesno svoju službu sakristana i zvonara u Gologorici. Povremeno je pješačio do Cerovlja, gdje je bio njemački garnizon. Ovo je bio dovoljan razlog partizanskim sektašima da ga optuže za suradnju s Nijemcima. Zaštitu je uživao od lokalnog odbornika, koji je dobro poznavao Palmana. Lokalni partizani, bez znanja odbornika, okrivili su Palmana za špijunažu kako bi ga likvidirali. Pepekovci su noću upali u Palmanovu kuću i odveli ga u školu u selu Zankovci gdje su ga mučili, te ga potom preselili u improvizirani zatvor u kamenjaru iznad sela Gorinci kod Kožljaka. Krivnja mu nikad nije dokazana, ali smaknut je kao i mnogi drugi pod krilaticom „neprijatelj naroda“, budući da je bio jedan od najbliži župnikovih suradnika.
2.Franjo Božić (1906.-1943.)
Vršio je zvonarsku službu u župi Lindar kod Pazina i pjevao u crkvenom zboru. Za općinu Pazin, nakon pada Italije za vrijeme njemačke uprave, raznosio je raznu poštu po selima i imao puno informacija iz susreta s ljudima. Domaći partizani ubrzo su ga počeli napadati i prijetiti smrću, te je nakon Božića 1943. jedne noći na prijevaru bio odveden u obližnje selo Ćusi gdje su ga mučili i ubili. U Statusu animarum župe Lindar stoji zapisano da je Božić bio ubijen „od partizana 1943.“
3.Jakov Radošević (1883.-1943.)
Bio je višegodišnji medulinski sakristan, Sa svojom ženom Ljubom uređivao je crkvu i živio od pomoći župljana. Zbog siromaštva vršio je poštarsku službu u općini. To se nije svidjelo partizanima pa su noću 29. rujna 1943. upali u njegovu kuću te ga zajedno sa ženom i još nekoliko drugi župljana odveli i bacili u jamu na Barbanštini. Župnik je zapisao kao dan njihove smrti 5. listopada 1943. godine i pokopao ih u groblje.
4.Trost Giovanni (1883.-1844.)
Vršio je sakristansku i zvonarsku službi u župi Šišan u okolice Pule, od čega je prehranjivao svoju obitelj. Poznato je da je jednom prigodom spasio selo od njemačke odmazde zbog ubijenog vojnika od strane partizana. Umjesto da bude nagrađen za hrabrost koju je učinio i spasio selo od Nijemaca, partizani su noću 2. listopada 1944. na prijevaru odveli Trosta na neki sastanak van sela, i nikada se više nije vratio doma. Nije poznato u koju je jamu bačen.
5.Milovan Antun (1907.-1945.)
Rođen je u selu Režanci, župa Svetvinčenat, zauzeti vjernik i ponosan narodnjak, antifašist i antikomunist, poznat kao skrban otac obitelji, napredan poljoprivrednik, istinski narodnjak kršćanskog usmjerenja, revan i aktivan vjernik, suradnik i prijatelj svećenika, mučenik komunizma, otac mons. Ivana Milovana, biskupa porečkog i pulskog. Prijateljevao je s mnogim hrvatskim svećenicima, bio je širitelj hrvatskog katoličkog tiska za vrijeme fašističke okupacije zbog čega je bio progonjen od fašista. Širenje katoličko tiska, napose Katoličkog zidnog kalendara 1944. koji je tiskao Božo Milanović, naišlo je na žestoku osudu partizanskog vodstva u Istri.
Antunov utjecaj u selu je bio velik, a kao dobro stojeći seljak imao je mogućnosti dobivati katolički tisak i bolje upoznati doktrinu komunističkog režima. Pojedini partizani su se željeli dočepati i djela njegova bogatstva pa je trebalo sve učiniti da se oslabi moć obitelji Milovan. Oznaši su 22. ožujka 1945. nasilno Antuna odveli iz kuće i ubili. „Osudili su ga za šest najtežih izmišljenih optužbi protiv pokreta“. Optužnica nije postojala, a to potvrđuje činjenica da odbornik Antun Štoković ništa nije znao, a kad se sutradan zanimao za Antuna kod partizanske komande, njegov suseljan mu je zaprijetio pištoljem da se vrati kući ako želi ostati živ. Navodno suđenje je moglo biti iste te noći kad i smaknuće zbog opasnosti da se mještani pobune. Poslije je optužnica napisana za medije kako bi se ozloglasilo Antuna i opravdao partizanski zločin. Komunistička zlostavljanja obitelji Milovan nastavila su se i nakon rata.
Nakon što je Antunov brat zatražio od Kotarskog suda u Puli da se Antuna proglasi mrtvim, sud to čini i navodi razlog smrti: „Antun je bio mjeseca marta 1945. godine po noći odveden po nepoznatim osobama u nepoznatom pravcu te se od tada do danas nije nikome javio, a niti kući povratio.“ Tako je Kotarski sud u Puli pobio presudu „narodnog suda“, ako je uopće postojala.
Poznatiji narodnjaci stradalnici
Narodnjaci su bili čuvari nacionale svijesti kod Istarskih Hrvata u prvoj polovici 20. stoljeća i najsnažnija oporbena snaga fašizmu i sustavnoj talijanizaciji. Uživali su veliki ugled među istarskim Hrvatima, a potporu su imali u istarskom narodnom svećenstvu. Narodnjaci su se ideološki razlikovali od NOP-a te nisu prihvaćali sve NPO-ovske ideje, napose kad je u pitanju represivni dio prema ne hrvatskom stanovništvu i svećenstvu. „Ortodoksni odnosno tvrdi komunisti, narodnjake su smatrali klasno stranim elementom i stoga oportunistima.“ Komunisti su brzo obračunali s najvećim dijelom istarskih narodnjaka u vremenu od 1944. do 1945. godine.
1.Pavao Krajša (1888.-1944.) iz Kringe
Nacionala svijest u selu Kringa u središnjoj Istri bila je snažna. Pavao nije se mirio s talijanskom okupacijom Istre, te sustavnom talijanizacijom te je u selu predvodio otpor protiv fašizma. Međutim, veliki utjecaj u mjestu i suradnja s mons. Božom Milanovićem, koji je tada bio nepoželjan partizanskoj vlasti u nastajanju. Na prijevaru su ga partizani navečer 14. travnja 1944. odveli iz kuće, tako što ga je jedan partizan zamolio da mu pokaže put za jedno selo. „U tami su ga dočekali partizani, zgrabili i odveli u nepoznatu “fuzalicu” (Jamu) Ta “fuzalica je blizu jame Siročica kod Crkvice Svete Lucije, Stari Pazin.
2.Klarić Marčelo (1897.-1945.) iz Buzeta
U vrijeme talijanske okupacije na Buzeštini je širio hrvatske knjige i novine, te bio velik prijatelj sa vlč. Stankom Macukom. Iako veliki narodnjak, nije se bio uključio u partizanski pokret, ali je uživao velik ugled u narodu. Sina Vladimira je školovao u Trstu što komunisti nisu mogli prihvatiti. U Velikom tjednu 1945. kad je Vladimir došao doma, oznaši su ga htjeli ubiti, ali on je na vrijeme pobjegao, pa su onda ubila njegova oca. „Obistinila se prijetnja koju je izrekao jedan domaći zadrti komunist kad su na jesen 1943. zajedno se skrivali pred njemačko ofanzivom: Tebe ćemo ubiti jer si narodnjak, a nisi komunist.“
3.Legović Marko (1905.-1944.) iz Muntrilja
Kao istaknuti vjernik u župi Muntrilj i narodnjak zbog nesuradnje s novom vlašću, pepekovci ((članovi organizacije pod nazivom “Protiv pete kolone”) su ga uhitili i ubili. Iz Munitrilja su stradali i drugi narodnjaci zbog nesuradnje s novom vlašću, te bili bačeni u jamu: Fraj Šime (1892.-1944.), Ivan Paljuh (1873.-1944.) i Šime Paljuh (1876.-1944.). Nisu željeli surađivati s novom vlasti zbog ubojstva njihovog kolege Ivana Brčića, od strane partizana.
4.Levak Viktor (1905.-1945.) iz sela Levaki, župa Motovunski Novaki
Kao istinski vjernik surađivao je sa svim svećenicima bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Kao dobri prijatelj Zvonimira Brumnića odmah se našao na udaru partizana. Brumnić je pobjegao u Trast, a njega su oznaši na prijevaru odveli iz kuće. „“Narodni sud kotara Tinjan” osudio ga je 15. veljače 1945. na smrt kao veleizdajnika, narodnog neprijatelja i razbijača oslobodilačkoga pokreta. Sastavljena je presuda biser partizanske pismenosti i komunističke “pravde!” Završava ovom prijetnjom: “NARODE. Zapamti da sve ovakve narodne izdaice, krivi su da gubimo svakog dana najpoštenije drugove, i prema tome svaki ovakav bit će suđen kao Levak Viktor.“
5.Peteh Mate (1873.-1945.) iz Žminja
Žminjština je imala svoje istaknute vjernike i narodnjake. Peteh se iz svjetonazorskih i vjerskih uvjerenja nije mogao potpuno uključiti u partizanski pokret; ali kao i većina narodnjaka djelomično je prihvaćao pokret, u smislu pripojenja Istre. S druge strane zamjerio se Ivanu Motiki jer nije želio nositi njegove pismene poruke u strahu da mu partizani ne podvale pa da ne nastrada od Nijemaca. Na kraju su ga ubili partizani 19. travnja 1945.
Nemoguće je nabrojiti sve hrvatske narodnjake koje su partizani likvidirali prije, za vrijeme rata i poslije rata. Svećenik Ivan Grah donosi stradanja i drugih narodnjaka po istarskim župama. Danas o ovim nevinim ljudima nitko ne govori, mada još u narodu postoje sjećanja što se događalo. Najveći nedostatak u istraživanju je nepostojanje pisane građe. Ono što i postoji je proizvod komunističkog režima.
E to su „ PAPAZJANIJE” dr.Ive „Drobilice“, pobijeni od komunističkih vlasti!
Lili Benčik/bloghrvatskonebo