Znam da će se mnogi jugonostalgičari, jugofili  i štovatelji lika i djela „druga Tita“ dignuti na noge, ali argumenti  ih u potpunosti opovrgavaju,  polazeći od Ustava RH:

1.Ustav Republike Hrvatske NN 85/2010

U preambuli Ustava RH naveden je povijesni slijed hrvatske državotvornosti od prvog spomena hrvatskih kneževina do referenduma o samostalnosti:

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.),

–na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Upravo povijesni slijed dokazuje da J.B.Titu  nema mjesta u današnjoj RH: „povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi“ Same riječi kazuju: odbacivanje komunističkog sustava Jugoslavije i sve što je povezano sa njom, njenim državnim, društvenim uređenjem, njenim zakonodavstvom,  njenim političkim sustavom i svim političarima iz tog sustava.

Znači i odbacivanje i Josipa Broza TITA, kao predsjednika Jugoslavije, kao predsjednika Saveza komunista Jugoslavije i kao vrhovnog zapovjednika Jugoslavenske narodne armije–maršala JNA.

2.Odluka  NN 53/1991  8.10.1991.

SABOR REPUBLIKE HRVATSKE

donosi ODLUKU

1. Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
2. Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
3. Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ

Što opetovano potvrđuje da Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima SFRJ, a to znači i J.B.Titu kao  predsjedniku Jugoslavije, kao predsjedniku Saveza komunista Jugoslavije i kao vrhovnom zapovjedniku Jugoslavenske narodne armije–maršalu JNA.

3.Obrambeni Domovinski rat

– pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Tko je bio agresor i koga su pobjedili  hrvatski narod i hrvatski branitelji?

U hrvatskoj enciklopediji piše:

„Domovinski rat, obrambeni rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske države protiv agresije udruženih velikosrpskih snaga – ekstremista u Hrvatskoj, Jugoslavenske narodne armije (JNA) te Srbije i Crne Gore.“

Znači da Maršalu Titu nema mjesta u Republici Hrvatskoj, jer je bio vrhovni zapovjednik agresorske JNA, koju su hrvatski narod i hrvatski branitelji –pobijedili!

4.Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, NN 76/2006  

11. Zbog toga se Hrvatski sabor pridružuje Parlamentarnoj Skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi masovnog kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i istodobno izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Republici Hrvatskoj, Europi i svijetu.
12. Hrvatski sabor se pridružuje pozivu koji je Parlamentarna skupština Vijeća Europe uputila svim komunističkim ili post-komunističkim strankama da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.

„Jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima“

Kako je Maršal J.B. Tito bio predsjednik Jugoslavije,  predsjednik Saveza komunista Jugoslavije i vrhovni zapovjednik Jugoslavenske narodne armije–maršala JNA, treba se jasno distancirati od njegova imena i funkcija, a ne davati ulicama, trgovima, obalama i parkovima njegovo ime.

5. Deklaracija o Domovinskom ratu, NN 102/2000
6. Stvaranjem Republike Hrvatske, kao samostalne i suverene države u međunarodno priznatim granicama, ostvarene su stoljetne težnje hrvatskoga naroda i građana Republike Hrvatske za svojom državom na temelju zajedništva hrvatskog naroda u Domovini i svijetu s plebiscitarno izraženom voljom u Ustavu iz 1990. godine da temeljne vrednote ustavno-pravnog poretka budu sloboda, pravda, vladavina prava, mirotvorstvo s nacionalnom ravnopravnošću i poštovanje prava čovjeka.
7. Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.
8. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslobodilačkim vojnoredarstvenim operacijama »Bljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zemlje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približavanja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu.
9. Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora poziva sve građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije, a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo čast, ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine.

Deklaracija je potvrdila sve dosadašnje točke: Ustav Republike Hrvatske- točka 1, Odluke o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ, toka 2, obrambenog Domovinskog rata, točka 3 i Deklaraciju o osudi zločina počinjenih os 1945-1990.godine, točka 4.

6. Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))
7. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
8. izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teške kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu;
9. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
10. izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
11. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava.

Napominjem da su svi hrvatski zastupnici digli ruke i glasali ZA Rezoluciju.

Jasnije ne može biti svakom pismenom čovjeku što piše u Rezoluciji. Prema članku 18.Rezolucije ime Maršala J.B.Tita veliča totalitarni jugoslavenski režim i nema mu mjesta u nazivima parkova, trgova, ulica itd. u Republici Hrvatskoj

7. ZAKONODAVNA REZOLUCIJA EUROPSKOG PARLAMENTA od 1. prosinca 2011. godine o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (14409/2011 – C7-0252/2011 – 2011/0805(NLE))

7.1. ODLUKA VIJEĆA EUROPSKE UNIJE od 5. prosinca 2011. godine o prijemu Republike Hrvatske u Europsku uniju

Republika Hrvatska se obvezala poštivati sve akte EU Parlamenta i Vijeća EU.

 

DODATAK I : Popis konvencija i protokola kojima Republika Hrvatska pristupa pristupom (iz članka 3. stavka 4. Akta o pristupanju)

DODATAK II : Popis odredbi schengenske pravne stečevine koja je integrirana u okvir Europske unije i akata koji se na njoj temelje ili na drugi način povezani s njom, a koji će biti obvezujući i primjenjivi u Republici Hrvatskoj od pristupanja (iz članka 4. (1) Akta o pristupanju)

DODATAK III: Popis iz članka 15. Akta o pristupanju: prilagodbe akata koje donose institucije

DODATAK IV : Popis iz članka 16. Akta o pristupanju: ostale trajne odredbe

DODATAK V : Popis iz članka 18. Akta o pristupanju: prijelazne mjere

DODATAK VI : Ruralni razvoj (iz članka 35. stavka 2. Akta o pristupanju)

DODATAK VII : Posebne obveze koje je Republika Hrvatska preuzela u pristupnim pregovorima (iz članka 36. stavka 1. drugog podstavka Akta o pristupanju)

DODATAK VIII :Obveze koje je Republika Hrvatska preuzela na restrukturiranju hrvatske brodogradnje (iz članka 36. stavka 1. trećeg podstavka Akta o pristupanju)

DODATAK IX : Obveze koje je Republika Hrvatska preuzela u vezi s restrukturiranjem sektora čelika (iz članka 36. stavka 1. trećeg podstavka Akta o pristupanju)

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=CELEX:12012J/TXT&from=HR

8.TITO na svjetskim listama najvećih svjetskih zločinaca 20.stoljeća

 Prema svemu navedenom potvrdila sam da u Republici Hrvatskoj nema zakonske osnove po kojoj bi se ulice, trgovi, parkovi itd, mogli nazvati imenom Maršala J.B.Tita!

J.B.Tito bio je diktator, predsjednik Jugoslavije u kojoj je vladao  jednoumni, totalitarni i represivni komunistički režim u kojem su se kršila ljudska prava, ljudsko dostojanstvo, ljudske  slobode, demokracija, jednakosti, vladavine prava protivno OPĆOJ DEKLARACIJI O LJUDSKIM PRAVIMA

Usvojenoj  i proglašenoj na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217 /III 10. prosinca 1948. godine.

J.G.Tito na svim je  listama  najvećih svjetskih zločinaca 20.stoljeća uz Staljina, Hitlera,  Mao Tse Tunga i ostalih diktatora.

Tko god  se zalaže da se ulice, trgovi, obale, parkovi i slično nazovu  imenom  J.B.Tita, izravni je protivnik samostalne Republike Hrvatske, jer time ne priznaje Republiku Hrvatsku, Ustav RH, hrvatske branitelje i hrvatski narod koji je doživio masovne likvidacije i bio najveća žrtva upravo od Titova diktatorskog jugoslavenskog, komunističkog režima!

Lili Benčik/blog hrvatskonebo