Digla se velika vika, pljušte osude na one koji nisu digli ruku u Saboru za obuku ukrajinskih vojnika. Citiram osude: „…ovo je pitanje odnosa hrvatske prema ratu u ukrajini i svrstavanja uz europu ili rusiju, iran, sjevernu koreju, srbiju“ piše Ivan Hrstić.
Točno upravo to je suštinsko pitanje. I mnogo mnogo gore. Upravo Vlada RH na čelu sa premijerom Plenkovićem Hrvatsku je svrstala pod rep Europe, uz ostatke komunizma, a ne uz EU , što bi kao članica trebali biti i kamo povijesno pripadamo.
Neće pokoljenja prozivati saborske zastupnike kako piše Ivan Hrstić, nego upravo Premijera Plenkovića i njegovu Vladu koja nije osudila komunizam i spriječila njegovo ponovno jačanje u Hrvatskoj.
Vlada i Sabor su ti koji već tri godine ne žele prihvatiti Rezoluciju EU Parlamenta od 19.9 2019 godine i osuditi komunizam i komunističke zločince. Po tome nismo dio EU niti tamo pripadamo.
https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html
Vlada RH na čelu sa premijerom Plenkovićem svrstala nas je uz Rusiju, a EU Parlament pružio mu je šansu da elegantno Hrvatsku izvede iz tog komunističkog taloga i zla. Ali on tu šansu nije iskoristio! Još mu nije kasno!
Pisala sam i Vladi i Saboru, županima i dužnosnicima o nužnosti prihvaćanja te Rezolucije, ali prevladali su interesi komunističke elitne mladeži ,odnosno djece komunizma, da se njihovi preci ne osude kao zločinci.
Temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama NN 25/13, 85/15 molim
- Vladu Republike Hrvatske, odnosno predsjednika Vlade g. Andreja Plenkovića
- Sabor Republike Hrvatske, odnosno predsjednika Sabora g. Gorana Jandrokovića
- Župana Istarske županije g. Fabrizia RadinaGradonačelnika grada Pule g. Borisa Miletića
Da mi odgovore na pitanje kada će provesti Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))?
Za divno čudo korektno mi je odgovorio samo tadašnji gradonačelnik Boris Miletić. Ostali nisu iako su po Zakonu bili obvezni.
Tek toliko o poštivanju hrvatskih Zakona od Premijera , predsjednika Sabora i tadašnjeg župana IŽ Fabrizia Radina.
Pisala sam i Vijeću EU, koje mi je korektno odgovorilo da to nije u njihovoj nadležnosti, nego da o tome odlučuju Vlade i Parlamenti na koje se Rezolucija odnosi.
Pisala sam i saborskim zastupnicima da upute u saborsku proceduru usvajanje te Rezolucije.
U rezoluciji jasno piše;
Članak 3. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
Članak 5. poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
Članak 15. tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću;
članak 16. duboko je zabrinut zbog nastojanja sadašnjeg ruskog vodstva da iskrivi povijesne činjenice i umanji zločine sovjetskog totalitarnog režima te ih smatra opasnom sastavnicom informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Europe s ciljem da se ona podijeli te stoga poziva Komisiju da se odlučno suprotstavi tim nastojanjima;
I eto posljedice. iz informacijskog rata Rusija je prešla na uništavajući rat oružjem.
I na kraju u članku 20. EU Parlament apelira na države članice da se pridržavaju odredbi Okvirne odluke Vijeća, tako da se suprotstave organizacijama koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu; te da efektivno zabrane neofašističke i neonacističke skupine i svaku drugu zakladu ili udrugu koja veliča i glorificira nacizam i fašizam ili bilo koji drugi oblik totalitarizma, poštujući pritom domaći pravni poredak i nadležnost;
U članku 22. nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.
Iz neprihvaćanja Rezolucije proizlazi i koalicija sa SDSS-om, jer bi oni kao jugo-komunistička stranka sa veličanjem NOB i jugo-komunizma, bili odstranjeni iz javnog života što jasno piše u:
članku 18. napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
I sada su si Plenković i Jandroković zabili autogol i na njih pada sramota.
Dvostruka sramota, što nisu osudili komunizam i pokušali kazniti komunističke zločince, a time praktički stali uz Putina, a sa druge strane licemjerno traže obuku ukrajinskih vojnika i formalno osuđuju rusku agresiju na Ukrajinu, dok je u Hrvatskoj u punom opsegu unutarnja agresija jugo-komunista na sve hrvatske vrijednosti i identitet hrvatskog naroda.
Lili Benčik/bloghrvatskonebo