(Napisano odavno ali ništa se nije promijenilo do danas.)

Ime mi je Zoranče Milanče, ja bih htio biti ‘predsjedanče’.

Mene ljudi izglasajte ope’ i bit’ ćemo zavist Europe.

Postat ćemo ko Švicarska mala, to je Koli davno obećala.

Slagala je, al’ ja neću lagat, moramo se po djelima vagat.

Oduvijek sam iskrenosti vičan – nikad nisam bio anemičan.

A hrabar sam poput Franje Trenka, samo jednom spao sam sa tenka.

Što se tiče Domovinskog rata – hm? Pa to je krivica Hrvata.

Srbima su pravicu smanjili, stog dobiše što su zaslužili.

Ja ne kanim gonjat pravdu neku, rat je o’šo u prošlost daleku.

Budućnosti treba se okrenut, od NDH glupih snova, prenut.

‘ZA DOM SPREMNI’ vikat se ne smije, to je bio pozdrav ‘ustašije’.

Jasenovac? Smirite se dajte! Puste želje navijek pokopajte.

Lustracija? Što vam na um pade? Snalazi se svatko kako znade.

Bleiburg, Macelj i nekakve jame – ma to su vam samo zavrzlame.

Neću vrijeme uludo trošiti, nit’ povorku ‘VUKOVAR’ pratiti.

Nema tamo pametnoga stvora, tu povorku ukinut se mora.

Branitelji? Što bi oni htjeli? Već su mi se na glavu popeli.

Bez ruke su i noge ostali, e zašto su u Srbe dirali?

(Sačekajte, nos me svrbi često, kad zasvrbi, ne bira se mjesto).

Glede sudstva – ne kanim ga mijenjat, krivac mora u zatvoru, stenjat.

Problem školstva – to će zakon sredit, a djeca će zapovijedi slijedit.

Vjeronauk i himna u školi – mene glava zbog toga ne boli.

Čemu himna, čemu vjeronauk, ma to vam je zaostali nauk.

Djecu treba brzo preodgojit, naraštaju globalnom pripojit.

Dva i dvije nek se ljube, žene, to je ok, što se tiče mene.

Roditelji djecu tuć’ ne smiju, u šibi se posljedice kriju.

(Ja sam nosek čačko kad sam htio, pa sam opet u vladu dospio!)

Pitate me gled’ titine biste? Ljudi dragi zar pametni niste?

Zna se tko su Rodu prijatelji – partizani, osloboditelji.

Takve treba vječno podržavat, knjigom, pjesmom priznanje odavat.

Vele da je Tito krvnik bio, trinaesto mjesto osvojio.

Tako kažu, a mislim da lažu… Uzalud se učenjaci slažu.

Jedno ipak jako čudno mi je – Pavelića na toj listi nije.

Eto ljudi, rekao sam dosta, još mi važna napomena osta:

Birajte me o tako vam zdravlja, vidjet ćete kako se upravlja.

Donald Trump mi neće biti ravan, Milanče će biti vladar slavan!

Kom nij’ pravo neka vani seli, mama Merkel primiti ga želi.

Primila je i Sirijce jadne, pa nek primi i Hrvate gladne.

Tko ostane ovdje, u Hrvatskoj, živjet ćemo u ljubavi bratskoj.

Ako vam se Milanče ne svidi, gaće na štap, pa u Irsku idi.

Umjesto vas izbjeglice primam, već unaprijed za njih kuće imam.

Slavonija napola je prazna, taj ‘turizam’ bolest je zarazna.

Sirijci će ravnicu naselit, po Hrvatskoj širit se, veselit.

Crkve vaše srušit će, razorit – Alah! Alah! Zemljom će se orit.

Ostati će samo spomen mio, kad je Hrvat svoj na svojem bio.

Ja, Milanče, imenom Zoranče, želim biti vaše ‘predsjedanče’.

Podajte mi žuđenoga glasa, nakon toga tražite si spasa.

I još nešto – zarad sloge fine – treba pazit na srbske manjine.

Sto godina s nama ‘lebac’ jedu, oni će mi izborit pobjedu.

P.S.

Imam klapu, dične prijatelje, moje ovce, vjerne štovatelje.

Mrak Taritaš – Anka partizanka, Zoran Pusić, seka mu ‘Vesanka’. Šeks i Mesić, Josipović Ivo… Molim lijepo, je li kome krivo? Što kričite, nisu oni Srbi! (Doviđenja, opet me nos svrbi!)

 

Uredila Lili Benčik/hrvatskonebo