Sa jedna strane duh velikana hrvatske misli Vlade Gotovca, a sa druge strane palanački vulgarni primitivizam jugoslavenstva Đorđa Balaševića.
Hrvatskom se raširio zadah jugoslavenstva
Prvo što se dogodilo u Jugoslaviji nakon formiranja vlasti 1945. godine na dalje, bili su masovni progoni i ubijanja hrvatskih intelektualaca (osobito kulturnih djelatnika): znanstvenika, liječnika, novinara, pisaca, pjesnika, slikara, skladatelja, dirigenata, sudaca i dr. Uz one koji su pobjegli pred komunističkim terorom, kakav do tada u povijesti nije bio poznat, to je značilo pravi društveni potop i katastrofu od koje se Hrvati nikada nisu oporavili. Hrvatski narod tako ostaje traumatiziran i obezglavljen gubitkom svojih najboljih i najsposobnijih ljudi koji su bili predvodnici u svim društvenim područjima (osobito kulturi), a na njihovo mjesto dolaze krvnici i njihovi sljedbenici koji bacaju Hrvatsku u blato primitivizma, ispodprosječnosti i vulgarnosti.
Postavljanje klupe na Željezničkom kolodvoru u Puli u čast pjevača koji uličarskim prostačkim pjesmuljcima podilazi masama je doista nevjerojatno srozavanje u kulturnom, moralnom i etičkom pogledu.
Još na Đardinima postavite klupu u duginim bojama pa smo baš kulturno „potkovani“ Uostalom zastavu duginih boja postavili ste na Gradsku vijećnicu, dakako nezakonito, na samom početku mandata.
Očito slijedite put IDS-a koji je ime kina Zagreb ( glavni grad Hrvatske) promijenio u kino Valli, jer je Musolinijeva priležnica po njima zaslužna građanka grada Pule. Samo ne znam čime je to zadužila grad Pulu, možda je DUCEA, velikog fašističkog vođe, kojega antifašistički IDS, eto obožava.
Isto tako ne znam čime je Đorđe Balašević zadužio grad Pulu, da mu postavlja spomenik?
Očito „ napredni, liberalni , antifašistički ljevičari pored duginih boja ne znaju kulturno komunicirati već šalju prostačke i vulgarne poruke, kao da ih nitko uljuđenom ponašanju nikada nije podučio.“
Transparenti sa nedavnog prosvjeda izazivali su gađenje svojom vulgarnošču.
I ne samo u tom slučaju , nego i u prostačkim stihovima Đorđa Balaševića
Zašto građani Hrvatske ne rone suze za hrvatskim herojima i umjetnicima kao za Balaševićem?
Što se to dogodilo sa sustavom vrijednosti u Hrvatskoj?
Nevjerojatne scene opraštanja od srpskog kantautora Đorđa Balaševića po Hrvatskoj! Tako nešto nije bilo viđeno ni kada je umro hrvatski skladatelj i pjevač Arsen Dedić, legenda hrvatske estrade koji je nastupio čak i u pariškoj Olympiji Oliver Dragojević, ni nedavno kada je umro hrvatski pjevač, domoljub koji je po svijetu promicao Slavoniju i Hrvatsku, Krunoslav Kićo Slabinac!
Takve scene nemoguće je vidjeti kada umre zaslužan Hrvat, kada umre hrvatski branitelj, kada si mnogi hrvatski branitelji upravo zbog ovakvih manifestacija nepoštivanja svojeg, a veličanja tuđeg, oduzmu život, jer se zapitaju ” Za koju sam se ja državu borio” i doista u kakvoj mi to državi živimo?
Stvarno mnogi od nas pitamo se u kojoj mi to državi živimo, kakve to vrijednosti vrednujemo, kada smrt jednog srpskog pjesnika i pjevača skromnih pjesničkih i glasovnih mogućnosti, sa prostačkim i primitivni stihovima , izazove takvu erupciju „bratstva i jedinstva“ ?
Zagrebački “Jutarnji list” piše “Jugoslavije već dugo nema, ali je zapravo umrla danas”. Ne, nije umrla u glavama ljudi koji su postavili klupu u čast osobe, koja ničim nije zadužila grad Pulu ni njegove žitelje, baš ničim!
80-ih stao na barikadu razuma i tokom svih kasnijih godina ostao dosljedan sebi i onome što je zagovarao tokom cijele karijere”
Nije! Nije točno , nije stao na barikadu razuma 80-tih, ni 90-tih, kada je trebao nego kasnije, kada je uvidio što rade JNA i njegovi sunarodnjaci po Sarajevu!
Nakon kataklizmičkog razaranja Vukovara i na dan najvećih razaranja Dubrovnika izjavio je u intervjuu srpskom NIN-u 6.12.1991 godine :”Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one ČASNE SESTRE, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija. Kod UHVAĆENIH USTAŠA, kod OSLOBODILACA, kod naroda koji izlazi iz podruma s jedne i s druge strane, svuda se videlo nešto ljudsko na facama – mržnja, radost, strah, histerija – sem na tim VOŠTANIH LICIMA ČASNIH SESTARA, koja su jedina odavala PREDUMIŠLJAJ.”
Znači za njega su JNA i velikosrpski četnici bili “oslobodioci” a Hrvati “ustaše”, a “voštano ” ledeno bezizražajno lice redovnica samo je nerazumijevanje vjere i odraz antikršćanske, ateističke jugokomunističke ideologije.
Đorđe Balašević bio je tipičan proizvod jugoslavenskog društva, zakletva Titu, veličanje JNA, koja je nastala u NOB kao narodna armija, odgovorna za ratne i poslijeratne masovne zločine, odmazde i ubijanje “neprijatelja” Jugoslavije , a očuvanje te tvorevine duboko je u biću Đorđa Balaševića. Pojam ustaše za Hrvate koji su branili Vukovar od te iste JNA, odraz je jugokomunističke ideologije koja je vladala u Jugoslaviji.
Računajte na nas iskazuje spremnost ponovnog zločina, novih ofanziva sa ciljem očuvanja tog poretka. To je JNA doktrina, zločinački karakter režima, koji je nastao na zločinu i koji se održavao na vlasti zločinom i pripremao mlade za očuvanje režima zločinom! JNA je održavala doktrinu zločina, potenciranu sa kultom nepogrešivosti vođe, vrhovnog zapovjednika druga Tita. Sa veličanjem velikog vođe i JNA kao poluge održavanja režima na vlasti vođe na vlasti, i titoizam to je osnova jugoslavenstva, koju ova pjesma dokazuje.
Dok Thompson pjeva Domovini-Uvijek vjerni tebi, Balašević pjeva zakletvu Titu. Pa valjda mu je Tito –Domovina. Jer Tito za njih predstavlja jedinu poveznicu koja je predstavljala Jugoslaviju. Umro Tito, raspala se umjetna tvorevina Jugoslavija.
Kada je JNA napala Sloveniju Balašević je spjevao pjesmu Laku noć Janezi kojom je jasno iznio svoje stavove, oni su rovarili, pa su mu se smučili, pa na kraju psovka “ jeb’o nas tko nas sastavi”
Laku noć Janezi (jeb’o nas ko nas sastavi) Valjda je psovanje „umjetnička sloboda“
Tek napadom JNA na Sarajevo Balašević počinje uviđati da ta JNA ne brani, nego ubija narod. To ga je zaprepastilo i doprinijelo da postane mirotvorac. Ali opet ostaje u njemu ona jugo doktrina podijeljene krivnje. Sada nisu krive samo ustaše, krivi su i četnici. I to mu je počelo dobro prolaziti kod publike, jer on je protiv Miloševića, i protiv ustaša i četnika. Sada nisu samo ustaše i Slovenci krivci za raspad najdraže države, tu su i četnici i tako je podijeljena krivnja , nema agresije nego građanski rat.
Iz ove pjesme se točno vidi njegovo jugoslavenstvo ;” Imam samo Jugoslaviju”, “svako pleme crta granicu”, što znači JNA i Srbija nisu izvršila agresiju na Hrvatsku i BIH, već su se svi “crtali svoje granice” a on bi pjevao Hej Slaveni. Balašević je tako bio i ostao Jugoslaven , koji je kada se Jugoslavija raspala postao mirotvorac, ne govoreći o zločinima koji su počinjeni, ne spominjući zločine, ni tko ih je prouzročio, ni tko ih je počinio. Time je svu krivnju za velikosrpsku agresiju gurao van iz sjećanja onih koji su ga slušali, nehotično provodeći Memorandume SANU 2. Ni u jednoj od pjesama nije otišao dalje od podijeljene krivnje za ratove na području bivše države, već to na svoj način tumači kao neke tamo loše politike crtanja granica.
Komunisti kroz kulturu nastojali uništiti hrvatski narod i njegov identitet
Baš zbog te podijeljene krivnje Balašević je postao idol širokog broja ljudi u regiji. Taj način jednake krivnje odgovara Srbiji, jer umanjuje njezinu odgovornost, Bosni i Hercegovini jer se smanjuje krivnja Bošnjaka, a međunarodnoj zajednici jer je oslobađa krivnje za njeno nedjelovanje, koje je Srbiji omogućilo započinjanje i trajanje rata..A njegov odnos prema Bogu i vjeri je u potpunosti neprimjeren. Psovanje jedan veoma ružan način komunikacije, prostački, primitivan i vjerski neprihvatljiv. Ovom pjesmom namjerno je izvrgnuo ruglu i vjeru i povrijedio svakog vjernika.
Pročitajte kako Thompson pjeva o Bogu, a kako Balašević?
Thompson se duboko vjernički uzda u Boga „nije nas ostavio Bog“ A Balašević primitivno , prostački psuje Boga. Neizrecivo ružno!
Začudujuće je koliko ima u Hrvatskoj još mentalnih jugoslavena, koji pokazuju kako se brzo zaboravljaju ratne strahote koje su došle iz Srbije, žrtve koje je prouzročila velikosrpska agresija, kako se urušio vrijednosni sustav u kojemu se ne poštuje i ne cijeni doprinos hrvatskom društvu i hrvatskoj zajednici. Jesmo li mi smo doista izgubljen narod bez ponosa i identiteta?
Zastrašujuće je što je Balašević u pulskoj Areni nastupao na poziv pulskog gradonačelnika Borisa Miletića i to više puta, dok je Ivan Jakovčić u kolovozu 2018.godine izjavio :”Thompsonu mogu samo poručiti: nisi pjevao u Areni, bogami niti nećeš pjevati“
Zastrašujuće, jer je to čista diskriminacija državljana Republike Hrvatske prema stranom državljaninu. Zastrašujuće je što jedan strani državljanin i to države koja je bila agresor na Hrvatsku, sa velikosrpskih, četničkih pozicija ima veća prava od hrvatskog državljana i to hrvatskog branitelja.
Zastrašujuća je ta uzurpacija vlasti i moći od lokalne stranke, legalizirana od hrvatskog pravosuđa! Arena je očito privatna svojina Ivana Jakovčića i IDS-a kada oni sa njom raspolažu. Nisu je dobili u dotu, kao ni grad Pulu, ona je povijesno naslijeđe svih nas, a nama naočigled svojim licemjerjem vrijeđaju ljudsko dostojanstvo.
Masovno hodočašće na oproštaj od Balaševića po hrvatskim gradovima pokazuje izgubljenosti jednog djela Hrvata koji se nikako ne mogu rastati od Jugoslavije, države čija je JNA 1991.godine ubijala Hrvate i u čije ime su ubijani Hrvati, a Balašević je opravdava nazivajući Hrvate 1991.godine ustašama. Gdje su im ustaše kada su ih pobili 1945.godine?
Nemam ništa protiv da svatko komemorira po svom izboru, ali imam protiv kada se veliča jedan pjevač čiji opus odražava sve ono protiv čega smo se borili i izborili u Domovinskom ratu.
Zaboravljaju da je 8. listopada Dan neovisnosti, koji je proglašen državnim blagdanom u znak sjećanja na dan kad je Hrvatski sabor 1991. godine jednoglasno donio Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.( NN 53/1991 )
„U razdoblju nametnutoga centralističkoga i totalitarnoga sustava SFRJ, Republika Hrvatska nije mogla promicati i štititi svoje političke, gospodarske, kulturne i ine interese pa je stoga neprestano jačala težnja za razdruživanjem iz jugoslavenske državne zajednice.“( NN 31/1991. Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, Na snazi: od 25.6.1991)
ODLUKU
- Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine raskida državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,
- Republika Hrvatska odriče legitimitet i legalitet svim tijelima dosadašnje federacije – SFRJ,
- Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,
- Republika Hrvatska priznaje samostalnost i suverenost ostalih republika bivše SFRJ, na temelju načela uzajamnosti i spremna je s onim republikama s kojima nije u oružanom sukobu uspostaviti, održavati i razvijati prijateljske, političke, gospodarske, kulturne i druge odnose,
- Republika Hrvatska kao suverena i samostalna država, jamčeći i osiguravajući temeljna prava čovjeka i nacionalnih manjina, zajamčenih izričito Općom deklaracijom Ujedinjenih naroda, Završnim aktom Helsinške konferencije, dokumentima KESS-a i Pariškom poveljom u sklopu europskih integracijskih tijekova, pripravna je ulaziti u međudržavne i međuregionalne asocijacije s drugim demokratskim državama.
Usporedba Thompsona i Balaševića. Thompson po svemu iznad Balaševića
U tek tiskanoj knjizi pulskog odvjetnika mr.sc dipl. pravnika Rudolfa Frančule (moram navesti sve titule da se šjor Frančula ne uvrijedi) „Istranin u vrtlogu pravosuđa i politike“ pjevač M.P.Thompson opisan je kao osoba koja širi ksenofobiju, mržnju na temelju rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti te posebno širenje ustaštva i ustaške ideologije.
Tako piše pravnik, sudac koji je cijelu knjigu napisao kao panegirik jugokomunističkoj ideologiji, Jugoslaviji i veličanju Titovog lika i djela, a žestoko se i sa očitom netrpeljivošću i mržnjom obrušio na dr. Franju Tuđmana i sve Hrvate koji ne misle kao on. Pa čak i na glavnog urednika Glasa Istre, koji bi valjda Frančulu trebao pitati što smije objaviti, a što ne, jer je po Frančuli Glas Istre, „antifašističko glasilo naroda Istre“
Mr.sc dipl.pravnik Rudolf Frančula očito se ne može pomiriti sa demokratskim principima funkcioniranja države i društva, jer me njegovo razmišljanje podsjeća na 50-60 godine prošlog stoljeća, čisto komunističko jednoumlje!
I ne samo što se u knjizi obrušio na Thompsona, nego je Rudolf Frančula sudjelovao dragovoljno bez naknade kao odvjetnik grada Pule u njegovu progonu i diskreditaciji u Hrvatskoj i Europi. Zamislite tu količinu mržnje kada se bez naknade svojski potrudio da spriječi Thompsonov nastup u Areni. Citiram stranica 348 knjige:
„Nakon što je gradonačelniku Pule Borisu Miletiću uručena tužba, nazvao me, upoznao sa sadržajem tužbe i pitao da li bih prihvatio zastupanje Grada Pule. Odgovorio sam da ću sa zadovoljstvom prihvatiti zastupanje i to „pro bono“-besplatno, što znači kako neću račun za zastupanje podnijeti Gradu Puli već ću, ukoliko uspijem u sporu troškove naplatiti od Thompsona“
Nevjerojatna mržnja, tipično rigidno- komunistička prema jednom pjevaču, po kojem su digli tipično komunističku hajku u Hrvatskoj i EU.
A ja bih demokratski rekla, neka pjeva, pa tko voli, neka izvoli. Nastupali su u Areni mnogi pjevači, a među njima Balašević sa pozicija jugoslavenstva, kao i Bajaga iz Srbije, i njegov sastav na koje koncerte nisam išla, i ne bi mi palo napamet tražiti njihovu zabranu.
Knjiga napisana sa pozicija njihova famoznog antifašizma u koji su se presvukli rigidni komunisti, da bi izbjegli povijesnu osudu za zločinački komunizam.
Je li antifašizam zaklati svećenika? (Bl. Miroslav Bulešić )
Je li antifašizam ubiti svećenika i baciti ga u jamu? (Bl. Francesco Bonifacio i još 6 svećenika, samo u Istri)
Je li antifašizam pobiti istarske narodnjake i intelektualce?
Narodnjaci su bili čuvari nacionalne svijesti kod Istarskih Hrvata u prvoj polovici 20. stoljeća i najsnažnija oporbena snaga fašizmu i sustavnoj talijanizaciji. Uživali su veliki ugled među istarskim Hrvatima, a potporu su imali u istarskom narodnom svećenstvu. Narodnjaci su se ideološki razlikovali od NOP-a te nisu prihvaćali NPO-ovske ideje, napose kad je u pitanju represivni dio prema ne hrvatskom stanovništvu i svećenstvu. „Ortodoksni odnosno tvrdi komunisti, narodnjake su smatrali klasno stranim elementom i stoga oportunistima.“ Komunisti su brzo obračunali s najvećim dijelom istarskih narodnjaka u vremenu od 1944. do 1945. godine.
Komunističke i udbaške zločine negira i kaže da za njih nije ni čuo, vjerojatno niti da je na vratima župnog stana 24.kolovoza 1947.godine u Lanišću , zaklan mladi svećenik Miroslav Bulešić.!? On o tome nema saznanja. Blaženo neznanje!
On dalje piše da je Tito činio greške, ali da nije odgovoran za masovne likvidacije na Bleiburgu i Križnom putu, opravdava ih „kontekstom odnosno pozadinom“. Istarske fojbe negira, ubojstva svećenika i napade na Katoličku crkvu ni ne spominje, a još je zanimljivije da uopće ne spominje brojne EU Rezolucije o osudi komunističkih zločina. Pogotovo ne Rezoluciju EU Parlamenta od 19.rujna 2019.godine kojom se komunizam svrstava pod totalitarne režime zajedno sa fašizmom i nacizmom.
Smiješno mi je to što stalno za sve citira Hrvatsku enciklopediju, jer u njoj ne piše da je Tito zločinac, ne piše da su u Jugoslaviji počinjeni masovni zločini, a po do sada dostupnim partizanskim dokumentima 536.833 ljudi su žrtve komunističke odmazde, većinom Hrvata.
Međutim dokaze i osobe uzima selektivno, manipulirajući samo sa onima koji potvrđuju njegove teze, koje sam u više stotina tekstova argumentirano pobila. Nije uzeo kao dokaz Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, koju je izglasao HRVATSKI SABOR (NN 76/2006 ) na osnovu Rezolucije Vijeće EU 1481/2006, po Crnoj knjizi komunizma, po kojoj su komunistički zločini najbrojniji od svih totalitarnih režima, fašizma i nacizma. E to mu se nikako ne uklapa u njegovu idiličnu sliku Jugoslavije. I SRH.
Za raspad Jugoslaviji okrivio je rastući nacionalizam Dr. Tuđmana, Miloševića i Izetbegovića. Nevjerojatno diletantski za čovjeka intelektualca, k tome i pravnika, kojemu ideologija sužava mogućnost sagledavanje istine. A istina je da je za raspad Jugoslavije i ratnu agresiju na Hrvatsku i BIH kriva velikosrpska ideologija. Ta ideologija koja je dokazana nizom od Načertanija 1844.godine, ubistvom hrvatskih poslanika u Beogradskoj skupštini, Valerijanovim memorandumom, Homogenom Srbijom Stevana Moljevića do Memoranduma SANU 1,2 i 3 i Srpskog sveta.
Četnike nigdje ne spominje, već su mu na meti samo ustaše, a ne može pojmiti povijesnu činjenicu da su ustaše odgovor na četničke zločine prema Hrvatima još od Odese 1916.godine i prve Jugoslavije od 1918 do 1941.godine.
Ustvari cijela knjiga prožeta je mržnjom prema Hrvatskoj državotvornosti, prema Hrvatima koji nisu njegova komunističkog i titoističkog svjetonazora, prema HDZ-u kao stranci i prema dr.Tuđmanu , jer iako se deklarira kao Hrvat, on priznaje samo Socijalističku Republiku Hrvatsku, a citirajući Ustav RH citira samo ono što se uklapa u njegovo koliko toliko prihvaćanje Hrvatske.
Zato mu ja citiram dio koji je on namjerno zaobišao:
„na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države“
Odbacivanja komunističkog sustava i raskidom svih državnopravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. I kao što piše u Ustavu Republika Hrvatska nastala je u Domovinskom ratu. Nije sljednica ni NDH, ni SRH, nego je samostalna, neovisna i demokratska zemlja , kojoj demokraciju potkopavaju upravo jugo-titoisti, kao Frančula i njegovi prijatelji, Nobilo, Goldstein, Pupovac i njihovi sluganski mediji Indeks, SNV Novosti, Novi list….
Povijest su revidirali i falsificirali upravo jugokomunisti, sakrivajući masovne zločine, od Bleiburga, Križnog puta do fojbi u Istri , progonom i ubijanjem svećenika, neistomišljenika i svakoga koji je čak ispričao vic o njegovu visočanstvu drugu Titu. Povijest falsificira i manipulira upravo Rudolf Frančula u svojoj knjizi, jer tvrdi da on ne zna za zločine, a ako netko zna neka ih prijavi !? Lukavo! Zar ne bi trebala policija i DORH po službenoj dužnosti kada se pronađu masovne grobnice?
Knjigu je napisao da se i dalje ne bi saznala istina o vladavini Komunističke partije u Jugoslaviji. I još ga iznenađuje veliki postotak mladih koji ne vjeruje komunističkoj ideologiji? Kako će vjerovati kada je iza njene vladavine ostalo dvostruko više žrtava od fašizma i nacizma zajedno?
Komunizam ili socijalizam je najveće , pokvareno, licemjerno zlo koje je zadesilo svijet, jer se iza humanizma krila zločinačka narav komunizma, koji su sada preobukli u antifašizam. Koji crni antifašizam nakon toliko pobijenih svojih sugrađana, samo zato jer su bili državni neprijatelji koji su drugačije mislili od vladajuće partije!?
Najveći zločinci 20. stoljeće su upravo komunistički režimi:
- Mao Tse Tung odgovoran za smrt 60 milijuna ljudi
- Staljin, 40 milijuna ljudi
- Vladimir Iljič Lenjin. 4 milijuna ljudi
- Josip Broz Tito odgovoran za smrt milijun ljudi
Nacistički i fašistički režimi:
- Adolf Hitler, 30 milijuna ljudi
- Benito Mussolini, 250 tisuća
I naravno takav mentalni sklop kada sluša Čavoglave ne može shvatiti poruku pjesme:
„…Čujte srpski dobrovoljci, bando četnici
Stići ce vas naša ruka i u Srbiji
Stići ce vas Božja pravda, to već svatko zna
Sudit’ će vam bojovnici iz Čavoglava
Slušajte sad poruku od Svetog Ilije
Nećete u Čavoglave, niste ni prije…“
Indikativan je razlog zbog čega Frančula optužuje Thompsona, za ksenofobiju, jer je rekao da su u vrijeme Domovinskog rata došli vrijedni ljudi iz Slavonije kao prognanici i poboljšali nacionalni sastav stanovništva Pule, te se time šjor Frančula našao pogođen, jer kao Thompson omalovažava domaće stanovništvo.
To napominjem zato jer Ivan Jakovčić nije htio da prognanici i izbjeglice dođu u Istru:“ Tako u pismu upućenom predsjednicima istarskih
općina predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao
dolazak izbjeglica. Da se imigracionom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio
nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog iden-
titeta izmjenom demografske bilance“. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove
nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog
identiteta ovih prostora“
Glas Istre, br. 199, 23. srpnja 1991., str. 1
Najveća tragedija hrvatskog naroda je podijeljenost na Hrvate i Hrvate-jugoslavene, odnosno jugokomuniste. Oni Hrvatsku vide samo kao sljednicu Socijalističke Republike Hrvatske. Za njih je svaka druga Hrvatska neprihvatljiva.
I ti neprestano rovare, optužuju Hrvatsku manipulirajući Ustavom RH
A kao što sam već napisala, šjor Frančula nigdje u svojoj knjizi nije citirao iz Ustava RH, one dijelove koji se ne uklapaju u njegov svjetonazor!
U pisanju knjige su mu pomogla dva prijatelja kojima zahvaljuje na pomoći. Sa jednim sam usko rodbinski povezana, ali ne i svjetonazorski, tako da sam upoznata sa tematikom.Poznavajući njihov način razmišljanja, odgovorno tvrdim da su u ovu knjigu unijeli sav bijes, ljutnju i frustraciju nakupljenu u svih ovih 30 godina od raspada Jugoslavije i mržnju prema Hrvatskoj koju nikada nisu prihvatili, ni neće, jer njima je prihvatljiva samo Socijalistička Republika Hrvatska. Svaka Hrvatska izvan tih okvira nije njihova Hrvatska.
Žalim ih , jer eto nije se ostvarila Titova tvrdnja da će Hrvatska biti samostalna država kada Sava poteče uzvodno. Sava i dalje teče nizvodno najvećim dijelom svoga toka baš kroz samostalnu i slobodnu Republiku Hrvatsku.
Verbalni delikt, odnosno čl.133 Zakona o verbalnom deliktu dokaz je mračnog doba komunizma
Naglašavam slobodnu, jer nitko ovakvu knjigu nije mogao napisati u Jugoslaviji, bez posljedica opasnih po život, a šjor Frančula slobodno ju je napisao bez ikakvih posljedica u samostalnoj Hrvatskoj. Upravo ta sloboda izražavanja misli je jedan od razloga što je moj izbor Hrvatska. Tu slobodu u Jugoslaviji nismo imali!
Anto Nobilo u svojoj recenziji kaže da knjiga Rudolfa Frančule ruši tabue o „mračnom dobu komunizma“ u kojem se zatvaralo za izgovorenu riječ.
To i je bilo mračno doba komunizma , napisano bez navodnika! Komunizam je namjeravao, htio i pokušao apsolutno vladati ljudima, čak i njihovim umom i dušama. Nikakve tabue Frančula ne ruši, nego umanjuje odgovornost za zločine, a komunizam je zamotao u celofan antifašizma i još se usuđuje pisati da je antifašizam „ temelj današnje Istre“ Nevjerojatno kako prodaje IDS-ove floskule, antifašizam, multikulturalnost, toleranciju i demokraciju!
Jedan primjer IDS-ove politike u Istri. Prigodom potpisivanja Ugovora o darovanju Vile Idola Porečko-Pulskoj biskupiji premijer Andrej Plenković izjavio je;
„ Naša crkva njeguje hrvatske vrijednosti, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu. Okuplja naše ljude i stoga na ovaj način mislim da u jednom primjerenom obliku rješavamo pitanje za kojim već desetljećima se nastoji naći rješenje”, rekao je Plenković
Na te se riječi premijera Plenkovića žestoko obrušio tadašnji predsjednik IDS-a Boris Miletić:
„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije koja počiva na otvorenosti, multikulturalnosti, raznolikosti i toleranciji”, poručio je predsjednik IDS-a . Dodao je kako “takva retorika izravno negira sve vrijednosti ujedinjene Europe i šalje uznemirujuću poruku svim građanima, a pogotovo pripadnicima naših nacionalnih manjina”.
Miletić je pozvao premijera da izbjegava retoriku nacionalizma i isključivosti te da se umjesto toga zajedno sa svojom vladom, kako je rekao, “potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj”, priopćeno je iz IDS-a.
Znači da se po Borisu Miletiću Hrvati i hrvatski identitet ne smiju spominjati, oni su za Istru zabranjena tema, jer“ uznemirava“ nacionalne manjine ? Znači Miletić ne priznaje istarske Hrvate, koji su upravo zahvaljujući istarskom Katoličkom svećenstvu i sačuvali svoj identitet. Čim se spomenu Hrvati za njega je „nacionalistički diskurs“?
A nije “nacionalistički diskurs” kada se organiziraju Dani srpske kulture po gradovima Istre?
Nije ” nacionalistički diskurs” kada prima svetosavsku spomenicu?
Nije nacionalistički diskurs, kada prima talijanske neofašiste u Istri?
A da gotovo u isto vrijeme Istarska Županija ukida subvencioniranje kalendara Jurina i Franina, koji je izlazio od 1922. godine i namijenjen širokom istarskom, mahom seoskom, čitateljstvu te je uživao veliku popularnost.
„Potenciranje takvog nacionalističkog diskursa uvreda je za sve građane regije“ Uvreda je spominjanje „ hrvatske vrijednost, naš identitet, našu kulturu, našu baštinu“? „potrudi da ključne odrednice istarskog identiteta, poput otvorenosti, uključivosti i suživota, konačno zažive u cijeloj Hrvatskoj” su Miletićeve riječi, a Dino Debeljuh za tu tvrdnju, da IDS želi svoju politiku proširiti van Istre na cijelu Hrvatsku proglašava neistinom!
Jeli to istarska convivenza ili suživot? Da iredentizam i nepriznavanje postojanja istarskih Hrvata u državi Hrvatskoj sažive u cijeloj Hrvatskoj? Apsurdno!
Gdje je tu Miletićeva „ otvorenost, multikulturalnost, raznolikost i tolerancija“???
„ Negirati postojanje i prava jednog naroda koji je autohtoni narod u Istri, da čuva i održi svoju kulturu i svoj identitet, to je convivenza ili suživot?
Ne dopustiti hrvatskom narodu da budu Hrvati, nego ih pretvarati u Istrijane , istarski identitet jeli to convivenza ili suživot pitam i novog župana Fabrizia Radina, koji se nije udostojio ni izreći hrvatski izraz za convivenzu-suživot?
Nobilov i Frančulin antifašizam u Istri očituje se u preimenovanju kino Zagreb u kino Valli, po priležnici talijanskog fašističkog vođe Ducea, Benita Mussolinija. Ahaha Mussolinijev fašizam je u Istri antifašizam!
Nobilo je mislio da smo zaboravili na „verbalni delikt“ koji je bio malj nad izgovorenom ili pisanom riječi. Onaj tko je htio govoriti istinu čekala ga je potpuna medijska cenzura i politička izolacija.
Oni koji nisu pobjegli ili bili ubijeni morali su šutjeti i uklopiti se u ideološki teror Partije. Nakon što su ubijanjima, zatvaranjima i progonima uveli među intelektualce i slobodnomisleće ljude neviđeni strah, došlo je do faze kada se svaka „nepravovjernost“ kažnjavala represivnim mjerama sustava koji je pod apsolutnom kontrolom imao policiju, vojsku, medije, pravosuđe i obavještajne službe.
Za ispričani vic o Titu završavalo se na Golom otoku. Koga Nobilo i Frančula zavaravaju?
Završila na robiji zbog ispričanog vica 1949.godine u FNRJ
Tada 1949.godine 22-godišnja novinarka Jenna Lebl ( 1927-2009) završila na dvije i pol godišnjoj robiji na Golom otoku. Ta Beograđanka židovskog porijekla, preživjela je i nacistički logor, a na Golom otoku završila je nakon što je ispričala vic o Titu kojeg se tada slavilo kao božanstvo.
Kolega joj je jednom ispričao šalu kako je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju u cvijeću jer je uzgojila ljubičicu bijelu od 100 kila, aludirajući na pjesmu „druže Tito, ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela“. Budući da je prepričala vic u redakciji, po Jennu Lebl dolaze dva udbaša jer je, rekoše, govorila protiv Tita i nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula spornu šalu. Odvode je u zatvor UDB Glavnjača, potom u logor Ramski rit, pa u Zabelu, Grgur, i Goli otok. U pet zatvora, koliko je bila zatvorena, od travnja 1949. do kolovoza 1951.godine, od nje su tražili da promijeni mišljenje i prizna krivnju. Ispisana je potom i iz Udruženja novinara.
Nakon odslužene kazne Jenna Lebl odselila je u Izrael. Eto tako se postupalo sa Židovima u Jugoslaviji.
Kada se Jugoslavija raspala, Jenna Lebl je na nagovor Danila Kiša 1990.godine, objavila knjigu Ljubičica bijela, u kojoj je opisala strahote iz zatvora i koja je je u Izraelu postala bestseler. Mnogi do tada nisu znali da je na Golom otoku ( Sv.Grgur) bilo i žena.
„Samo žedni znaju cijeniti vodu. Bile smo okružene morem, a žedne do ludila. Spoznale smo kako je komplicirano iščupati stijenu iz njenog prirodnog okruženja. Tada naučite da kamen ima žile kucavice, i gdje ga trebate rastvoriti. Čupale smo temelje stijena koje su tamo bile stoljećima, mijenjale smo prirodu. Djevojke su pretvarane u starice, otpadali su im zubi, obolijevale su dok su im stizale vijesti da su ih se odrekli djeca, majke i muževi jer su postale narodni neprijatelji“ pisala je Lebl.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/zbog-ovog-vica-o-titu-mlada-novinarka-zavrsila-je-na-golom-otoku-1404913 – www.vecernji.hr
Slučaj vojnika iz 1960 godine u SFRJ
U bivšoj državi, zbog ispričane anegdote ili šale o „picajzlama“, Jovanki i Titu, nesretni vojnik, Zvonko Bišćan iz Samobora, te je 1960. godine na odsluženju vojnog roka u Ljubljani, zaradio godinu dana i dva mjeseca zatvora.
Bišćan je, kako piše u presudi, na odsluženju vojnog roka u Ljubljani, 13. listopada 1960. u spavaonici svoje jedinice, pred više vojnika ispričao ovu anegdotu:
„Kad je predsjednik Tito pripremao put u Burmu, a to je bilo u posebnom političkom programu pod nazivom: ‘Titovi putevi mira’, u strahu od toga da njegova žena Jovanka nema seksualne odnose s nekim rukovodiocima iz njegovog okruženja, potajno je Jovanki ‘uvalio’ picajzle – stidne uši. Kad se vratio s puta, pratio je, češe li se neki od rukovodioca po jajima, ali to nije mogao primijetiti. No, primijetio je da se pokojni Moša Pijade češe po brkovima…!“
Ja sam broj 6387, Jakoslav –David Rojnica iz 1978.godine
Studirao je pravo i taman počeo uživati u prvim simpatijama kad ga je Udba optužila za neprijateljsku djelatnost, rušenje SFRJ i odcjepljenje Hrvatske. Osuđen je na tri godine zatvora koje je odslužio na Golom otoku!
Gotovo 40 godina nakon robijanja, napisao je knjigu “Ja sam 6387” o zatvorskim mukama.
Što je bila njegova krivnja zbog koje je dobio tri godine Golog otoka? Samo to što je dvojici prijatelja ili poznanika, koji su poslije na sudu bili svjedoci, jedanput dao nekoliko brojeva lista “Nova Hrvatska” (NH), a jednome i knjigu Ive Rojnice!
Kakva je to “slobodna i demokratska” država Jugoslavija bila kad se u njoj nije smjelo ni novine čitati, a kamoli knjige, osim one koje je režim pisao, vidi se najbolje iz presude Rojnici i grupi hrvatskih studenata koji su osuđeni na tri i pet godina zatvora.
To je tzv. verbalni delikt – pojašnjava Rojnica “svoju krivnju” koja je uvelike obilježila cijeli njegov život ne samo u bivšoj državi, nego i u hrvatskoj državi, jer nigdje nije mogao dobiti posao, osim u Matici hrvatskoj.
Novi slučaj iz samostalne Republike Hrvatske 2021.godine
Prije dolaska premijera Andreja Plenkovića u Zadar 72-godišnji Mladen Ćustić napisao je na Facebooku jednog zadarskog portala da bi ga „trebalo dočekati pokvarenim jajima, njega i njegove poltrone“, „da nitko toliko nije ponizio Hrvate“ i nazvao ga „narcisoidnim jadnikom“. U Ćustićev stan stigla je policija i privela ga te onda podnijela prekršajnu prijavu zbog toga što je „vrijeđanjem i omalovažavanjem premijera narušio javni red i mir“. Ćustić je pušten na slobodu tek nakon što je premijer s delegacijom napustio zadarski kraj. Priveden je i jedan 49-godišnjak koji je sudjelovao u akciji Maslenica, također, kako navodi zadarska policija, zbog objave komentara „uvredljivog i omalovažavajućeg sadržaja“
U ovom slučaju „krši se javni red i mir“!?
E da vas ne znamo skupo biste se prodali, ali ne ide vam, niste uspjeli sve svjedoke pobiti, ni dokaze skloniti, još ima živih svjedoka.
I za kraj nekoliko prekrasnih tekstova M.P.Thompsona kao dokaz zlonamjernog progona i hajke protiv njega.
Ima li išta ljepše od ovih stihova koji govore o ljubavi prema Bogu, domovini, obitelji i čovjeku! Tko može biti protiv? Očito samo oni kojima ništa nije sveto ni obitelj, ni domovina, ni čovjek, a ni Bog!
Lili Benčik/blog Hrvatsko nebo