Srb, sramotan odnos vladajućih prema hrvatskom narodu i državi Hrvatskoj

Kada će prestati obilježavanje jugoslavenskih praznika i jugoslavenske prošlosti, jer  Hrvatska je 8.10 1991.godine, raskinula sve državno-pravne sveze sa SFRJ?

Stalni provokatori i proizvođači ustaša Milorad Pupovac i Franjo Habulin,, pod paskom Stipe Mesića, čovjeka koji je počinio najviše zla hrvatskom narodu, koji je bio predsjednik Hrvatske, znaju, itekako znaju, da je Srb u Hrvatskoj, i da je  Hrvatska  prekinula sve državno-pravne sveze sa Jugoslavijom!

Ponašaju se  kao da je Hrvatska njihova prćija:

„Ustaše u Srb ne mogu i neće, naći ćemo načina kako….“  Izjavio je Milorad Pupovac

Koje ustaše?

Sa kojim pravom etiketira ljude kao  ustaše i to  članove uredno registrirane stranke pri Ministarstvu  uprave , koji su opet uredno prijavili svoj boravak u Srbu,  MUP-u?

Tko je on da određuje tko se  smije, a tko ne smije kretati po Hrvatskoj? 

Zar je srpska nacionalna manjina više vrijedna, ima veća prava od ostalih manjina i većinskog hrvatskog naroda?

Po Ustavu nema i prema tome po članku 14  Ustava RH krši ustavna prava na jednakost ostalim manjinama i većinskom hrvatskom narodu.

Razdruživanjem od Jugoslavije Republika Hrvatska od dana 8. listopada 1991. godine NN 53/1991, raskinula  sve državno-pravne sveze na temelju kojih je zajedno sa ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ,

Republika Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije – SFRJ,

Što znači da su tim aktom  prestala važiti sva obilježavanja jugoslavenskih dana i praznika!

27 srpanj je bio jugoslavenski državni praznik nametnut SR Hrvatskoj kao Dan ustanka u Hrvatskoj, a opće poznato je da to nije bio nikakav antifašistički ustanak, nego čisto četničko divljanje, masakriranje i ubijanje  hrvatskog  stanovništva.

Stoga bi konačno bilo vrijeme da na 81 obljetnicu istina pobijedi Pupovčeve provokacije i promocije jugoslavenskih praznika i jugoslavenskog lažnog antifašističkog vrijednosnog sustava.

Stalni provokatori i proizvođači ustaša, Srpsko narodno vijeće i Savez antifašističkih boraca i antifašista naroda Hrvatske, 31  godinu nakon razdruživanja Republike Hrvatske od Jugoslavije, uporno nameću jugoslavenski komunistički antifašizam, jugoslavensko nazivlje, jugoslavenske praznike i njihovo obilježavanje.

SNV Novosti dobio je za 2022,godinu 4 milijuna kuna iz Proračuna koji punimo i mi Hrvati, kao porezni obveznici, da bi te Novosti širile gnjusan i neprihvatljiv u demokratskom svijetu govor mržnje prema svemu hrvatskome, proglašavajući ustaškim.

Isto tako Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, preko svog portala https://sabh.hr/ (kojega nisu  prijavili ni u upisnik Agencije za elektroničke medije, pa je ustvari piratski portal)  širi neprimjerenim, prostačkim izričajem  jezikom  jugoslavenskog agitpropa, govor  mržnje, nazivajući sve hrvatsko pogrdnim i uvredljivim nazivima hrvatske branitelje i domoljube.

Ali kako će prestati kada ih Vlada RH financira:

Hrvatska je prekinula sve državno-pravne sveze sa SFRJ, a Vlada RH daje 70 000 kuna za obilježavanje Dana ustanka , praznika SFRJ. Pa u kojoj državi živimo? Zašto smo se razdruživali?

Mi hrvatski porezni obveznici ne želimo da se iz Proračuna plaćaju jugoslavenski praznici!

I još jedan apsurd, Vlada je 13.05 2010.godine odobrila iz proračunskih zaliha 2.163.267 kuna za obnovu spomenika u Srbu. Vlada Republike Hrvatske pristala je na ultimativni zahtjev potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca koji da je time uvjetovao ostanak stranke SSDS u vladajućoj koaliciji. Kažnjivi i za svaku javnu moralnu osudu, čin kojim se ruga hrvatskoj suverenosti.

Hrvatski branitelji su pod vodstvom dr.Tuđmana u Domovinskom ratu pobijedili JNA, koja simbolizira jugoslavenski komunistički vrijednosni sustav, pobijedili su pobunjene Srbe,  poništili  njihovu Republiku Srpsku krajinu unutar hrvatskog teritorija i njihov vrijednosni sustav i uspostavili demokratsku, slobodnu državu  Hrvatsku u kojoj svi njeni građani imaju ista prava, slobodu i obveze.

Savez antifašističkih boraca koji predvodi Franjo Habulin rođen 1957.godine, koji u NOB nije mogao fizički sudjelovati je čista sprdnja. Uz to si uzimaju za pravo pridodati naroda Hrvatske!? Kojeg to naroda Hrvatske? Zar ona šačica parazita koja siše državni Proračun predstavljaju  narod Hrvatske?

Taj ridikul Habulin,  jer ga drugačije ne mogu nazvati, koji rata, fašizma, nacizma nije mogao ni vidjeti, stalno proizvodi ustaše, nameće nepostojeći jugoslavenski vrijednosni sustav po kojem bi cijela Hrvatska trebala izigravati Jugoslaviju i njen vrijednosni sustav, zna jedino optuživati  izjavljuje;

„ Tuđman je ovdje pogriješio. Nas dvoje, ako se posvađamo, možemo se pomiriti sutra. Međutim, dvije ideologije koje su dijametralno suprotne – fašizam, nacizam i ustaštvo kao hrvatska inačica fašizma, ne mogu se pomiriti s nečim što zagovara najviše demokratske vrijednosti a to je antifašizam. A antifašizam ipak nije ideologija, to je civilizacijsko opredjeljenje. Dakle, nema pomirenja između ove dvije stvari, koje su dijametralno suprotne. Potrebno je jasno reći što je što, a što gdje pripada.“

https://balkans.aljazeera.net/teme/2021/4/18/habulin-zasto-se-jos-uvijek-nismo-oslobodili-fasizma

Točno, treba konačno jasno i glasno reći da nema nikakve dijametralne suprotnosti , jednostavno zato što je komunizam=fašizam,  zločinački su, represivni, totalitarni režimi i dokle god vladajući podržavaju  ovakve obmanjivače i povijesne  ridikule koji to ne prihvaćaju i shvaćaju, biti ćemo zarobljenici tih ideologija i nećemo moći razvijati demokratsko društvo i državu.

E pa drug  Habulin koji borbe i rata nije  vidio, a lijepo se kao pijavica prilijepio na državni proračun, ništa ne radeći, ne pripada  NIGDJE i NIKAMO, jer Jugoslavije više nema.

Fašizam, nacizam i komunizam su totalitarni diktatorski režimi,  niti jedan od njih nije antifašizam!

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) je sasvim jasno postavila kamo pripadaju:

  1. podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;“

Prema tome floskule koje prodaje medijima o jugoslavenskom i NOB antifašizmu  je obično podmetanje  jugoslavenskog  komunizma  pod antifašizam.

NOB je bila komunistička revolucija za uspostavu komunističkog totalitarnog, represivnog i diktatorskog društvenog i državnog uređenja, a ne nikakav antifašizam.

NOB nije donijela slobodu, nego represiju prema svima koji nisu podržavali komunistički režim , jer su automatski bili državni neprijatelji.

Pod pokličem „Smrt fašizmu sloboda narodu“ zaklan je svećenik Miroslav Bulešić, bačen u jamu  Francesco Bonifacio, koji nisu bili Fašisti, već upravo antifašisti, pravi antifašisti koji u preživjeli talijanski fašizam, ali nisu jugoslavenski „antifašizam“

Vrijednosti koje  navodi kao antifašizam su demokratske vrijednosti za koje su se hrvatski branitelji borili i izborili u Domovinskom ratu ; sloboda, jednakost, mirotvorstvo, socijalna pravda i  ljudska prava nisu jugoslavenske vrijednosti komunističkog „antifašizma“ i NOB-a,   nego demokratske vrijednosti koje pak nemaju nikakvu povezanost sa onima  iz jugoslavenske prošlosti koje nameću  za obilježavanje. U Jugoslaviji nije bilo slobode izbora, slobode mišljenja i izražavanja mišljenja, jer je postojala teška cenzura, verbalni delikt, prema kojem su mnogi završili na Golom otoku samo za ispričani vic o Titu.

Jakoslav- David Rojnica , Ja sam 6387, knjiga u kojoj je opisao kako su ga 25.svibnja 1978.godine odveli kao studenta na Goli otok zbog ispričanog vica, na kojem je bio zatočen i zlostavljan tri godine.

Zbog vica o Titu, nekadašnja žrtva nacističkog logora Jenna  Lebl završila je na Golom otoku. Novinarka Jenna Lebl, Beograđanka židovskog podrijetla koja je preživjela nacistički logor, poslije rata je kao novinarka Politike uhićena zbog VICA  o Titu i poslana na Goli otok na 2.5 godine Kada se Jugoslavija raspala, Jenna Lebl objavila je knjigu Ljubičica bijela, u kojoj je opisala strahote iz zatvora te je u Izraelu postala bestseler. Mnogi do tada nisu znali da je na Golom otoku bilo i žena.

“Samo žedni znaju cijeniti vodu. Bile smo okružene morem, a žedne do ludila. Spoznale smo kako je komplicirano iščupati stijenu iz njenog prirodnog okruženja. Tada naučite da kamen ima žile kucavice i gdje ga trebate rastvoriti. Čupale smo temelje stijena koje su tamo bile stoljećima, mijenjale smo prirodu. Djevojke su pretvarane u starice, otpadali su im zubi, obolijevale su dok su im stizale vijesti da su ih se odrekli djeca, majke i muževi jer su postale narodni neprijatelji”, pisala je Lebl.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/zbog-ovog-vica-o-titu-mlada-novinarka-zavrsila-je-na-golom-otoku-1589100 – www.vecernji.hr

To su te jugoslavenske- antifašističke vrijednosti koje stalno nameću SNV i njihov predsjednik Milorad Pupovac, SAAB i njihov predsjednik,  koji nije nikada bio antifašistički borac, ali bitno je  stalno mantrati o antifašizmu, da bi imali povoda proizvoditi fašiste i ustaše na tekućoj traci, jer bez fašista nema ni antifašista!

SNV i njegov predsjednik Milorad Pupovac daje prijeteće izjave, izmišlja i proizvodi ustaše, traži zabrane, ponašajući se kao da je Srb njegova privatna prčija, a ne mjesto u državi Hrvatskoj. Zabranjivao bi Pupovac, provodio svoju diktaturu, nametao praznike i obilježavanja propalog jugoslavenskog režima. a Hrvatska je raskinula sve državno-pravne sveze sa Jugoslavijom, što je točno definirano i u preambuli Ustava RH. Ali ne mari on za to kada je koalicijski partner u Vladi, pa samo malo poprijeti prstom i policija veoma brzo rasčisti prostor da bi drug Pupovac mogao zadovoljiti svoju namjeru i karikaturalno odraditi svoj igrokaz polaganja vijenaca sa svojim poznatim patničkim i namještenim izrazom lica.

A što se ustvari dogodilo na taj dan „ustanka“?

Ubojstvo 37 članova hrvatske obitelji  Ivezić u Brotnji, koja su počinili Srbi-četnici.

Hoće  li Pupovac svojim plačljivim  tonom i glasom izigravajući žrtvu  spomenuti DABINU JAMU?

„Selo u kojem su živjeli Ivezići se zove Brotnja..

Kad su njih žive pobacali u Dabinu jamu i zatrli im sjeme, isto tako su zatrli i njihove kuće, pa i kamen di su živjeli, tako da se uništi svaki trag njihovog postojanja..

Žive su ih bacali u jamu duboku 20 metara, a široku niti metar..

Danima su još bili živi zatrpani.. Njihovi jauci su još dugo odzvanjali..

.. i jednog dana su zauvijek  utihnuli..

Dva dječaka od loze Ivezića su preživjela.. bili su kod ovaca..

Jedan od njih, Dane je tražio istinu o svojoj obitelji, mislio i vjerovao da će kad smo dobili našu Hrvatsku, konačno neko doći i pronaći istinu i da će imati neki kraj svojoj dugogodišnjoj težnji i potrazi za svojima najmilijima..

Ali, nažalost, Dane se razočarao i umorio, i jednog dana odlučio sebi oduzeti život..

Nije mu više vidio smisao…

20.ožujka 2014. godine otkrivena je Dabina jama..

Ekshumirani su 6.svibnja iste godine..

Kosti im još uvijek  leže, ne više u Dabinoj jami,

ali u zavodu za sudsku medicinu u nekakvim kesicama..

..i čekaju, čekaju kad će ih sahraniti i kad će nad njihovim grobovima pisati njihova imena…

Zatim je hrvatsko selo Boričevac u kojem su  pobili  55 stanovnika i selo spalili. Zatim stravični  zločini  prema .hrvatskim svećenicima., koji su zvjerski  mučeni i ubijeni.

Juraj Gospodnetić, kao župnik Bosanskog Grahova zvjerski od četnika mučen. Uhvatili su ga, vodili su ga po Grahovu kao medvjeda, jezivo su ga izmasakrirali, na kraju ubili te nabili na ražanj i ispekli 27. srpnja 1941. godine. Grob mu se ne zna. Jugokomunistički režim zataškao je činjenicu o ovome. Ovaj divljački pohod prikazivan je 50 godina kao “Dan ustanka”, a nitko nije smio ni spomenuti nevine hodočasnike sv. Ani ni župnike Drvara i Grahova koji su barbarski ubijeni.

  1. prosinca 2014. Sveta Stolica pokrenula je proces beatifikacije četvorice svećenika Banjalučke biskupije koji su ubijeni početkom i tijekom Drugoga svjetskog rata, župnika u Gumjeri kod Prnjavora Antuna Dujlovića, župnika u Drvaru Waldemara Maksimilijana Nestora, župnika u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca, Krešimira Barišića i župnika u Bosanskom Grahovu Jurja Gospodnetića.

Trenutno je još nekolicina osoba iz hrvatskog naroda u procesu beatifikacije: vlč. Ivan Burik (Neštin, 1928. – Tovarnik, 1991.) ubijen 8. listopada 1991. u župnoj kući u vrijeme srbijanske agresije i okupacije Tovarnika, hercegovački franjevci pobijeni u Širokom Brijegu 1945., službenica Božje majke sestra Klara Žižić, Marije Krucifikse Kozulić (1852. – 1922.), humanitarke i utemeljiteljice Družbe Presvetog Srca Isusova u Rijeci

Don Jurja Gospodnetića tzv ‘ustanici’ iz Srba živog su pekli na ražnju. Umro je u najstrašnijim mukama!

https://www.braniteljski-portal.com/sutnja-o-beatifikaciji-don-jurja-gospodnetica-ustanici-iz-srba-zivog-su-pekli-na-raznju/

„Dan sjećanja na genocid nad hrvatskim katoličkim življem, koji je izvršen zločinima koncem srpnja i početkom kolovoza prije 81 godina (1941.), još uvijek se negdje obilježava kao “Dan ustanka” u navodnoj borbi za slobodu. Ipak, to je za istinskog kršćanina dan vapaja u Nebo za istinu i pravdu ter za Božje smilovanje zločincima. U tom smislu neka Gospodin pravedni sudac također Pupovcu & njegovoj današnjoj četi (okupljenoj u Srbu!) uzvrati točno prema njihovim ‘molitvama’!…napisao je  na svom FB profilu Don Anđelko Kaćunko

Pod naslovom Dan „ustanka“ hrvatskih katoličkih mučenika!

Ove zločine prema hrvatskom življu Pupovac ne spominje!

On je bijesan jer ga ometaju u njegovom scenariju neprestane proizvodnje srpskih žrtava pa izjavljuje:

„Ustaše u Srb ne mogu i neće“ poručio je u ponedjeljak Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća

Samo ne znam koje to ustaše? One koje on svakodnevno proizvodi i vidi u Keleminčevom namještenom igrokazu!?

Pupovac perfidno govori neistine . Ti mladići su prijetili i vikali da će ih sve pobiti, da će pobiti ustaše, nisu mirni stanovnici Srba,  došli su iz Beograda, što dokazuje snimka registracije automobila.

Ali Pupovac unatoč dokazima ne odustaje od svoje retorike da su mještani Srba „iskazali negodovanje i da nemaju nikakve veze sa četničkom ideologijom“  Je li to mještanima Srba glavni grad Beograd kao i  Pupovcu, da čak i automobil registriraju u Beogradu? Blago nama Hrvatima, kada imamo tako „miroljubive“ susjede srpske nacionalnosti koji nam dolaze iz susjedne države!?

Savka Dapčevič Kučar je još 1971.godine shvatila da je Srb velika prijevara!

Sjećanja Savke Dabčević Kučar, koja je bila svjedok mitinga 1971. godine. Opisujući svoju borbu s dijelom srpskih partijskih kadrova, „stvarnih velikosrba i četnički nastrojenih Srba“, opisala je u svojim sjećanjima što se 27. srpnja 1971. godine zbivalo u Srbu: „Tu nije bilo bitno pokazati tko su Srbi u Hrvatskoj, nego i organizirano prikazati i dokazati da je tu srpska Hrvatska. Naime, razni visoki vojni funkcionari i drugi političari na službi u Beogradu, povezani s navedenom skupinom, organizirali su proslavu u Srbu kao svesrpsku proslavu. Bez našega znanja, nekoliko je desetaka autobusa dovezlo na taj dan Srbe iz Bosne, Vojvodine i uže Srbije. I to će se ponoviti 20 godina poslije! Oni su, a ne toliko domaće srpsko stanovništvo, dali velikosrpski pečat toj hrvatskoj proslavi. Nikada, u cijelom svom sudjelovanju na mnogobrojnim sastancima, mitinzima, proslavama, nisam doživjela nešto slično. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih), osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Ovacijama su dočekali srbijanske predstavnike, posebice Dražu Markovića za kojeg se znalo da je protiv naše politike

Ovacije su priredili i Đoki Jovaniću, svojemu ratnom zapovjedniku. Hrvatskim predstavnicima (i govornicima) nisu pljeskali, jedva uljudno, čak ni Vladimiru Bakariću niti Jakovu Blaževiću. Ta je manifestacija bila dobro organizirana, sa željom da nam se pokaže njihova snaga, a poruka je bila: velikosrpstvo je tu, iza nas! S dna provizorne pozornice pošli smo prema naprijed, prema mnoštvu. Ljudi, dovučeni autobusima iz Bosne i Vojvodine i tko zna odakle sve, bili su umorni, znojni, pripiti (rana jutarnja rakija), prijeteći raspoloženi. Kad su počeli govoriti, opet ovacije Draži Markoviću, pa Đoki Jovaniću, i parole, parole, parole, Jugoslaviji, Titu, Partiji, bratstvu i jedinstvu i sl. – ali ne i Hrvatskoj. Jesam li to u svojoj zemlji, gdje li se to nalazim? – ogorčeno sam se pitala.“ I dan danas sve se odvija po istom scenariju!

U Srbu se odigrao i veliki miting pobunjenih Srba 25. srpnja 1990.godine .Saborski zastupnici Srpske demokratske stranke Jovana Raškovića, koju je osnovao 17.veljače 1990.godine,  nisu željeli u Zagreb, nego su na tom mitingu izglasali  „Deklaracije o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj“ i proglasili događaj  Prvim općim srpskim saborom. Deklaracija je utvrđen  dvojni suverenitet i poseban teritorij. Na mitingu je bilo oko 150.000 Srba sa svih strana, među njima i Vojislav Šešelj, a neke od parola bile su: „Živio Milošević“, „Ovo je Srbija“, „Ne bojmo se ustaša“, „Zaklat ćemo Tuđmana“…

„Bojkot vlasti i oporbe Pupovčeva mitinga u Srbu, jedini je i pravi odgovor na povijesne laži! Brezovica je jedino mjesto za obilježavanje hrvatskog antifašizma!“ Piše Zvonimir Despot u Fenix magazinu.

Čak i srpski analitičari priznaju da su četnici počinili  grozne zločine prema hrvatskom stanovništvu, samo Pupovac i Habulin ne!

Navedeni zločini jednog dijela ustanika doveli su do toga da se ustanak u Srbu, od 27. srpnja 1941., koji je nakon rata slavljen u Jugoslaviji kao Dan ustanka naroda Hrvatske, označi kao kontroverzan te da se kao takav uspostavom Republike Hrvatske odbaci kao državni praznik, ali ga Vlada RH i dalje financira!?

Nema spomena o  četničkom  divljanju, od kojih su samo neka  opisana u tekstu? Samo ustaše?

Proces pokoravanja hrvatskog naroda, poništavanja njegova identiteta, uništavanje jezika kao osnove prepoznatljivosti svakog naroda traje od pokolja u Odesi u listopadu 1916 godine, preko terora prema Hrvatima i atentatom na hrvatske poslanike  u Skupštini u Beogradu 1928.godine, preko Prosinačkih, Sibinjskih, Gospičkih i mnogobrojnih drugih žrtava u Kraljevini Jugoslaviji 1918-1941, do pokolja koji je počeo sa Bleiburgom u svibnju 1945, a nastavljen na Križnom putu brojnim jamama, rudnicima i rovovima kao masovnim grobnicama , koji su počinili Titovi partizani, a u stvarnosti četnici koji su kokarde zamijenili za zvijezdu petokraku od 1944.godine na dalje  do današnjeg slavljenja  jugoslavenskih obilježja iako se Hrvatska razdružila od Jugoslavije prije 29 godina.

To su SNV i SAAB  komemoracije, koje nažalost  podupire i provodi Hrvatska Vlada dopuštajući obilježavanje jugoslavenskih praznika u državi Hrvatskoj nakon razdruživanja  8.listopada 1991.godine.

Dopuštajući  veličanje  četničkih zločina nad Hrvatima postavljam pitanje Predsjedniku Sabora i saborskim zastupnicima, Predsjedniku Republike, Vladi i premijeru Plenkoviću u kojoj mi to državi živimo? Zakone koje države  mi provodimo? Za što su ginuli hrvatski branitelji? Zar nisu pobijedili JNA i srbo-četnike? Zašto ne poštujete državne akte Republike Hrvatske?

 

Lili Benčik/bloghrvatskonebo

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.