Kažu da pobjednici pišu povijest, ali to se očito nije dogodio hrvatskim braniteljima pobjednicima u Domovinskom ratu, koji su nakon pobjede vlast prepustili legalno izabranim državnim institucijama.

Te legalno izabrane državne institucije  su  nakon smrti dr. Franje Tuđmana, počele provoditi detuđmanizaciju, odnosno proglasiti stvaranje hrvatske države zločinačkim poduhvatom .

2000 godine povratkom jugo-komunista na vlast u Hrvatskoj, pobjednici su marginalizirani, ponižavani i omalovažavani.

Hrvatski branitelji pobijedili su agresorsku JNA i Velikosrbe, ali ih je zahvatila DETUĐMANIZACIJA tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića koji je na opću sramotu, od pobjedonosne ponosne vojske, najprije umirovljenjem 12 generala, pa gašenjem postrojbi razbio tu vojsku.

Tajnim svjedočenjem u Hagu na strani tužiteljstva i neselektivnim dijeljenjem dokumenata izravno je kriv za optužbe protiv hrvatskih generala i konstrukcije o „ udruženom zločinačkom poduhvatu“ pod vodstvom  predsjednika  dr. Franje Tuđmana. Time je izravno pobjedničkoj vojsci nanio nemjerljivu štetu i pretvorio je iz pobjednika u krivca.

Detuđmanizacija je rastakanje mlade hrvatske države od strane jugo-komunista, jugo-fila, orjunaša i onih snaga koje nisu htjele samostalnu Hrvatsku državu.

Sada ti ostaci jugo-komunističke ideologije podvaljuju „ tekovine BOB-a“ kao temelj sadašnje Hrvatske.

Predsjednik SABA RH Franjo Habulin u pozdravnom govoru na prezentaciji knjige „Prva hrvatska republika 1945“ ispada u najmanju ruku smiješan:

„Prvi razlog izdavanja knjige je ispričati kako je stvarana narodna vlast u uvjetima Narodno-oslobodilačke borbe (NOB). Drugi razlog je vezan uz nešto što nas danas zaokuplja više nego što bi trebalo. Postoje, naime, oni koji smatraju i žele uvjeriti najširu javnost, a posebno mlade ljude, da prije 1990. nije bilo nikog ni ničeg. Ova knjiga je još jedan doprinos činjenici i tvrdnji da je prije ’90. itekako bilo nekoga i nečega“

Treba stvarno biti neuk i needuciran i ustvari zlonamjeran, ovako nešto izjaviti. U Preambuli Ustavu RH čitko i jasno piše povijest državnosti Hrvata od 7.stoljeća do Domovinskog rata, odnosno stvaranja današnje države Hrvatske i ta se povijest uči kroz školske programe. Nigdje nisam čula ni pročitala da“ do 1990, nije bilo nikog i ničeg“ Hrvati obitavaju na istom području već više od tisuću godina , kako može bit nikoga i ničega?!

Citiram dalje Dražena Lalića:

„Tko se borio protiv monarhije, borio se i za republiku. Nisu se ustaše borile za Hrvatsku niti su je stvarali. Za nju su se borili partizani. A tko kaže drugačije, laže“ rekao je Lalić i naglasio da se republikom ne može trgovati, kao i da su osnivaču Republike (Josip Broz Tito) ukinuli trg u Zagrebu i nazvali ga Trgom Republike Hrvatske.

Eto ja tvrdim drugačije i ne lažem, već iznosim činjenice lako dokazive dokumentima ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Nisu se  partizani borili za samostalnu državu Hrvatsku, već prvenstveno za Jugoslaviju i Hrvatsku unutar Jugoslavije.

Ta republika kao dio Jugoslavije nije današnja Republika Hrvatska i nema razloga da Trg Republike Hrvatske nosi ime Josipa Broza Tita. Hrvatski Sabor je 8.listopada 1991. godine, svojom odlukom raskinuo sve državno-pravne sveze sa SFRJ, pa je skidanje Titova imena sa Trga samo njena provedba.

Citiram dalje profesor Aleksandar Jakir : „  antifašizma nema bez NOB-a….. Danas se o NOB-u govori samo kao o uvodu u komunističku diktaturu. što je u opreci s Ustavom RH. Stvoreno je preko 4.600 narodnooslobodilačkih odbora što znači narodnu podršku, a ne boljševički puč“

Stvarno ideologija sužava sposobnost shvaćanja i poimanja pojava i događaja. U Preambuli Ustava RH, čitko i jasno piše „na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost“ Nema opreke, opreku vide samo ideološki jugo-komunisti.

Povjesničar i urednik u Novostima SNV-a  Tihomir Ponoš govorio je o kontinuitetu i diskontinuitetu od vlade Vladimira Bakarića do vlade Stjepana Mesića.

Također je ukazao da se u preambuli Ustava antifašizam ne spominje direktno nego preko ZAVNOH-a.

Što je neprestano tvrdim.

„ Bakarićeva vlada formirana je u uvjetima oslobođenja odlukom predsjedništva ZAVNOH-a. Imala je pet članova HSS-a, četvoro iz KPH, četvoricu iz kluba srpskih vijećnika i jednog člana iz Istre kako bi se označilo njeno priključenje matici, a među ministrima je bila i žena Anka Berus kao ministrica financija. U tadašnjim dokumentima naglašena je i uloga Srba u antifašističkoj borbi, naročito u dokumentima ZAVNOH-a“

I kakve to veze ima sa današnjom Hrvatskom?   Ti isti Srbi su se okrenuli protiv Hrvatske, podigli Balvan- revoluciju  i uz pomoć JNA razarali hrvatska sela i gradove i ubijali Hrvate!

Eto tako to izgleda kada se povijest tumači ideološki i kada se na silu hoće propalu komunističku ideologiju i propalu državu nametnuti kao temelj sadašnje države Hrvatske! Ministarstvo obrane konačno je donijelo ispravnu odluku da ne podupre izdavanje ove knjige, jer ona je čisti napad na Domovinski rat i hrvatske branitelje kao pobjednike u tom ratu. Znači poraženu jugo-komunističku Jugoslaviju nametati pobjedniku kao temelj države. Doista jadno!

Odluke AVNOJ-a izravan su dokaz da one nisu temelj  današnje Hrvatske

Ciljevi  NOB-a po 1.odluci AVNOJ-a:

 

• Izgraditi novu Jugoslaviju na temeljima nacionalnog bratstva i ravnopravnosti kao zajedničke domovine svih njenih naroda, u skladu s načelima federativnog uređenja bratske Jugoslavije izgrađenog na demokratskim osnovama i nacionalnoj ravnopravnosti
• AVNOJ je konstituira kao vrhovno, zakonodavno i izvršno narodno predstavničko tijelo Jugoslavije za vrijeme narodnooslobodilačkog rata.

Po 2 odluci AVNOJ-a:

• takozvanoj jugoslavenskoj vladi u inozemstvu oduzimaju se sva prava zakonite vlade Jugoslavije
• Kralju Petru ll Karađorđeviću zabranjuje se povratak u zemlju, s tim da će pitanje kralja i monarhije sam narod svojom voljom riješiti nakon oslobođenja cijele zemlje;
• Predsjedništvo AVNOJ-a radi poništenja i ponovnog sklapanja, odnosno odobrenja, preispita međunarodne ugovore i obveze koje je u inozemstvu u ime Jugoslavije sklopila izbjeglička “jugoslavenska vlada”
• Neće se priznavati međunarodni ugovori i obveze koje bi ubuduće u inozemstvu u ime Jugoslavije ili njezinih naroda sklapala izbjeglička tzv. “jugoslavenska Vlada“

 Po istom obrascu Hrvatski Sabor donio je 8-.listopada 1991.godine ODLUKU o raskidu svih državno-pravnih sveza sa SFRJ. Znači da  novoustrojena država ne priznaje akte propale države. I kako onda mogu nametati „tekovine NOB-a“ kao temelj države Hrvatske?  To bi bilo kao da  njima u ono vrijeme Kralj Aleksandar ne priznaje odluke AVNOJ-a, već natura svoju kraljevinu.

 Po 3.odluci AVNOJ-a:

• Narodi i narodnosti odlučili  su ostati jedinstveni u Jugoslaviji  na demokratskom, federativnom principu. kojim će se osigurati puna ravnopravnost Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.
• Nacionalnim manjinama u Jugoslaviji osigurat će se sva nacionalna prava.

Po 4.odluci AVNOJ-a:

 

• AVNOJ izražava priznanje i javnu zahvalnost Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske i partizanskim odredima za izgradnju i organizaciju naše narodne vojske i za uspješno upravljanje operacijama
  u borbi protiv neprijatelja našeg naroda
• AVNOJ izražava najdublju zahvalnost i divljenje našeg naroda vrhovnom komandantu drugu Titu za njegov vojnički i politički rad u borbi za oslobođenje našeg naroda.
• AVNOJ ima puno pravo vjerovati da će naše najviše vojno rukovodstvo, na čelu s vrhovnim komandantom drugom Titom, nastaviti voditi našu slavnu Narodnooslobodilačku vojsku iz pobjede u pobjedu, sve do konačnog protjerivanja okupatora iz naše zemlje i njenog potpunog uništenja i uništenje svih njegovih pomagača.

Po 5.odluci AVNOJ-a

• u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije uvodi se naziv “MARŠAL JUGOSLAVIJE”.

Po 6.odluci AVNOJ-a

• Odobravaju se i potvrđuju sve odluke i naredbe koje je Vrhovni savjet, stožer NOV i POJ donio u dosadašnjem radu.

 Po 7.odluci AVNOJ-a

• Josipu Brozu Titu se za genijalno rukovođenje operacijama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije te sposobnost i ustrajnost koju je pokazao u njihovu stvaranju i vojnom i političkom usponu sadašnjem sustavu dodjeljuje čin Maršala

 Zapisnici su pisani ćirilicom  na srpskom jeziku to je već znak nejednakosti i dominacije Srba.

AVNOJ je znači dao naputak Titu da može slobodno ubijati i nakon završetka ratnih operacija „  sve do konačnog protjerivanja okupatora iz naše zemlje i njenog potpunog uništenja i uništenje svih njegovih pomagača.“

Polazeći od principa da je zločin, zločin,  ma tko ga počinio i u ime koje ideologije ga počinio, svatko tko počini zločin je zločinac, osim u samoobrani vlastitog života.

U Jugoslaviji se nažalost dogodilo da je fašizam i nacizam, zamijenio komunizam!

Jedno zlo, zamijenjeno je drugim zlom. Umjesto slobode i demokracije dobili smo diktaturu i kult ličnosti.

Fašisti i nacisti odgovarali su za svoje zločine, od komunista nitko? A zašto? Jer su zločine  perfidno, podmuklo i pokvareno skrivali, pa i svjedoke zastrašivali i ubijali, i licemjerno pisali svoju povijest humanog društva.

Hrvatski branitelji i hrvatska vlast  dosegli su civilizacijski nivo, bez odmazde prema gubitnicima, bez masovnih likvidacija gubitnika, kao što su komunisti masovno  likvidirali Hrvate.

I kakvo  je to društvo bilo? Kapitaliste je zamijenila partijska kasta, sastavljena od zaslužnih partijskih drugova koji su dobili najljepše vile i najbolje stanove, najbolja radna mjesta, visoke plaće i sve beneficije. Radnicima su dali obmanu samoupravljanja, socijalne mrvice i radnička odmarališta, seljacima oduzeli zemlju i strpali ih u zadruge, da bi ta partijska kasta u privatizaciji opet postali kapitalisti.

Pa vas ja pitam za koje su to ideale izginule tisuće partizana i antifašista?

Da „zaslužni“ drugovi postanu kapitalisti?

To se pokazalo točno i u sadašnjoj Hrvatskoj, koju su opet okupirali djeca komunizma, a hrvatski branitelji razočarani se ubijaju.

Titova Jugoslavija od 1945-1990. godine,  bila je država u kojoj je vladao komunistički totalitarni režim. Na vlasti je bila jedna partija:

Komunistička partija Jugoslavije, kasnije Savez komunista Jugoslavije,

Jedan doživotni predsjednik  te Komunističke partije Josip Broz Tito.

Jedan doživotni predsjednik države, diktator Josip Broz Tito,

Vojska Jugoslavenska narodna armija, na čelu sa maršalom Titom,

Jedno društveno i državno uređenje pod nadzorom Komunističke partije.

Prema tome Jugoslavija je imala sve karakteristike totalitarnih režima i naravno da se Rezolucija odnosi na nju i sve one slijednike titoizma, koji danas ne prihvaćaju njen zločinački karakter, nego se oblače u antifašističko ruho, ali ih izdaje svjetonazor, način razmišljanja i retorika.

Pobjednici pišu povijest, samo hrvatski branitelji ne pišu povijest, pa nam se događa da nam podvaljuju  povijest NOB-a, kao temelj države.

Evo kako je izgledalo demokratsko odlučivanje?
Dokumenti o osnivanju Narodne vlade Hrvatske objavljeni su u knjizi „ZAVNOH –
zbornik dokumenata 1945.“, Zagreb, 1985., str. 619-632. U prethodnim razgovorima o sastavu vlade, na sjednici Izvršnog odbora JNOF-a, održanoj u Šibeniku 10. travnja 1945.godine, Franjo Gaži, tadašnji predsjednik partizanskog krila HSS-a, predložio je da na čelu hrvatske vlade dođe pristaša HSS-a s „obzirom na veliki broj pristaša te stranke u predratnom razdoblju i učešću znatnog broja članova HSS u NOB-i“. Taj prijedlog je podržao i mons. Svetozar Rittig, ali su komunisti na čelu s Vladimirom Bakarićem taj prijedlog odlučno odbili s obrazloženjem da je „Komunistička partija organizirala borbu i snosila sve terete borbe“, pa ne smije biti  popuštanja ni kompromisa. Pravi  „demokratski“ način odlučivanja! Dokaz komunističkog totalitarizma, a ne demokracije!

Odbacivanje totalitarnog naslijeđa fašizma, nacizma  i boljševizma nužno je za
demokratizaciju  suvremene države Hrvatske. Prošlost ne smije biti
program mladih generacija, već samo poduka, učiteljica života. Upravo zato je važno u Hrvatskom Saboru ratificirati  Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. godine o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe,(2019/2819(RSP)

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-0021_HR.html

radi uspostavljanja demokratske, humane i socijalne države prema standardima Srednje Europe, kojoj hrvatski narod – prema svojoj povijesti i duhovnom obzorju – trajno i pripada.

Lili Benčik/bloghrvatskonebo