U Istri neznalice, diletanti i politikanti doslovno rade sprdnju od Hrvatskog Ustava i zakonodavstva

Statutarna prijevara i izigravanje Ustava RH gradskih  vjećnika SDP-a u Poreču

Vijećnici SDP-a su na sjednici Gradskog vijeća Poreča 8.veljače 2023.godine,   pokrenuli  inicijativu u kojoj traže uvođenje čakavice u Statut Grada kao trećeg službenog jezika uz hrvatski i talijanski.

Evo cijelog teksta

Čakavsko narječje priznato je kao JEZIK.

Predlažemo  izmjene Statuta Grada Poreča kojima će  se uz dva  jezika koja već jesu  u Statutu uvesti  i treći:  Čakavski jezik, te  da se Statut Grada Poreča-Parenzo prevede na čakavski.

Aktualna hrvatska vlast do čakavskog jezika drži kao do lanjskog snijega ili obnove Banije, pa neka bar Poreč z Istre da mali obol njegovanju našeg starog jezika.

Srdačno.

mr.sc. Srečko Oštir i Aleksandar Kovač

“Čakavica je 2020. godine postala jezik priznat  od glavne međunarodne akademske organizacije koja se brine o klasifikaciji svih jezika čovječanstva. Dobila je i svoj ISO jezični kod za identifikaciju čakavskog jezika u svim domenama: ckm.

Čakavskim govornicima otvara se ovim povijesnim događajem  put za lokalno i državno priznanje, budući  se do tada  čakavicu smatralo  dijalektom.

Čakavski jezik dokumentiran je i priznat od organizacije  Summer Institute of Linguistics International što je inače puno ime međunarodne neprofitne organizacije sa sjedištem u  Dallas-u, Texas, čija je glavna svrha proučavanje, razvoj i dokumentiranje svih jezika svijeta, u svrhu proširenja lingvističkog znanja, promicanja pismenosti u svim jezicima, i razvoja jezika lingvističkih manjina.

Jednom godišnje SIL International objavljuje prestižni akademski magazin Ethnologue, referentnu publikaciju u tisku i na internetu koja pruža statistike i druge informacije o živim jezicima svijeta. Ono što je zapravo možda još važnija odgovornost SIL International-a je da u ime Međunarodne Organizacije za Standardizaciju (International Organization for Standardization – ISO, sa sjedištem u Ženevi – čiji je član i Republika Hrvatska) izdaje ISO tip 639-3 kodove za sveobuhvatno pokrivanje jezika čovječanstva.

Zanimljivo je da je američki profesor Miller, inače inicijator ovog zahtjeva, jedan dio svog zahtjeva utemeljio i na prijašnjem zahtjevu glavne udruge govornika kajkavskog jezika, koja je već 2014. godine uspjela izboriti priznanje kajkavskog kao samostalnog jezika.

Cjelokupna Millerova argumentacija već je 2020. godine potvrđena kao važeća od strane SIL International. I to u potpunosti, pa je tako čakavskom jeziku odano najviše moguće lingvističko priznanje koje postoji: priznat je kao živi (samostalni) jezik.

Jezik doista jeste sama bit kulture, jer njezina duša počinje i završava s jezikom. On oblikuje način na koji ljudi razmišljaju, sanjaju, komuniciraju jedni s drugima, grade odnose i stvaraju osjećaj zajedništva. Glavni je čuvar našeg sustava vrijednosti, jer izravno prenosi sav naš set simbola, značenja i normi.

On je taj prvi oblik komunikacije sa svemirom, one prve dječje riječi koje iniciraju verbalni kontakt među ljudima. Tako dobro poznavanje svojih jezičnih korijena automatski omogućuje nekome da se lakše identificira sa zajednicom oko sebe i da u najdubljem smislu drži u srcu dobrobit te zajednice.

Naša će kultura nestati kada i ako nestanu jezici na kojima se ona temelji. To nije tako nevjerojatna mogućnost: ako nastavimo današnjim trendovima prilično je vjerojatno da će za 2 generacije više-manje imati status izumrlog jezika.  A kad nestane čakavica, nestati će i naša domaća hrvatska kultura.

Novi status čakavskog će doista širom otvoriti vrata čakavskim govornicima da zatraže službeno priznanje jezika tamo gdje on najviše i treba biti priznat, to jest u zemljama u kojima čakavci žive skoro 1500 godina, a možda i duže. Bilo bi doista jako tužna i perverzno ironična povijesna prekretnica da, nakon što je barem 12-ak dugih stoljeća preživio svakakve vrste  invazija, zakonskih zabrana i promjena jezičnih modaliteta,  čakavski jezik izumre upravo u doba prve doista neovisne i slobodne države hrvatskog naroda, kojem je on materinski jezik.

Međunarodno priznanje čakavskog jezika i sljedeći potezi Hrvatske će tako sigurno postati važan kulturni čimbenik na europskom putu naše države i same hrvatske civilizacije, jer se u Europi već desetljećima s ljubavlju njeguje lokalne i manjinski jezike, na njima se jako efikasno (i unosno) grade jedinstveni regionalni i nacionalni brendovi, a preko tih se promiče pravo poštovanje građana prema svojim lokalnim zajednicama.

Gremo na delo, Čakavci!”

Izvor: Marin Tudor, isječci teksta objavljeni na portalu ”Rijeka danas”

Čakavci delaju, dica u školi delaju! Nisu čekali nadobudne nedelavce!

Ovakav diletantski zahtjev na osnovu teksta objavljenog na jednom portalu pokazuje totalno nepoštivanje države Hrvatske, Ustava RH i njenih institucija.

U Ustavu RH Članak 12.

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

U pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.

U Članku 4. Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj stoji:

Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina ostvaruje se u skladu s odredbama Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovoga Zakona pod sljedećim uvjetima:

  1. kada pripadnici pojedine nacionalne manjine na području općine ili grada čine većinu stanovnika, u skladu s Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom,
  2. kada je predviđena međunarodnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka,
  3. kada su to statutom propisale općine i gradovi, u skladu s Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe i ovim Zakonom,
  4. kada to, u odnosu na rad svojih tijela, u samoupravnom djelokrugu, statutom propiše županija na čijem je području u pojedinim općinama i gradovima u ravnopravnoj službenoj uporabi jezik i pismo nacionalne manjine.

Za ostvarivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine na temelju stavka 1. točke 1. ovoga članka mjerodavni su podaci popisa stanovnika koji je neposredno prethodio uređivanju ovih pitanja statutom općine ili grada.

Nigdje u zahtjevu vijećnika SDP-a grada Poreča ne piše na osnovu  kojeg kriterija traže uvođenje dodatnog jezika.

Koja je to nacionalna manjina, koja se služi čakavskim jezikom? Po kojem popisu stanovništva traže?

Prije svega nikakav službeni dokument nije dostavljen iz kojeg je vidljivo da je bilo tko uputio bilo kakvu službenu obavijest o proglašavanju čakavskog narječja jezikom.

Zar je jedna organizacija iz SAD-a iznad hrvatskog Ustava i zakonodavstva?

Zar je taj profesor Miller iznad Hrvatskih državnih institucija, pa  nam svaka šuša može krojiti naš jezik i odlučivati o njemu?

Je li itko iz te organizacije koja se bavi tuđim jezicima obavijestio hrvatske institucije da odlučuje o djelu hrvatskog jezika?

Po kojim kriterijima i sa kojim pravom se netko može umiješati u tuđu državu i njen jezik bez traženja dopuštenja?

I zar će Gradsko vijeće grada Poreča priznati neku vanjsku organizaciju kao mjerodavnu, a ne hrvatski Ustav i zakonodavstvo.

Je li to zakonska podloga za traženje trojezičnosti?

Prije svega podnositelji nisu kontaktirali niti jednu hrvatsku instituciju?

Zar takvo bezakonje i nepoštivanje hrvatskih institucija uvesti u Statut grada Poreča?

Pitanja ima bezbroj, a odgovor je  samo jedan.

Zahtjev je u potpunosti neosnovan!

Doista bi se vjećnici grada Poreča trebali bolje informirati, a ne nasjedati na jeftino politikanstvo pod izgovorom čuvanja čakavštine od nestajanja.

Pogledajte vjećnici grada Poreča kako čakavica „ nestaje“ Neka vas školska djeca educiraju.

U tekstu pod naslovom:

„U Istri nisu čekali da netko zaštiti čakavski jezik i ukupnu kulturološku osobitost čakavštine,  zaštićeni su još davne 1969, godine osnivanjem ČAKAVSKOG SABORA u Žminju“ ,

opširno sam nabrojala sve aktivnosti Čakavskog Sabora, tako da svi navodi o propadanju i nestajanju čakavštine nestaju u diletantizmu i nepoznavanju vlastite županije u kojoj podnositelji žive.

Oni nakon 54 godine monumnentalnih uspjeha svih katedri Čakavskog Sabora tvrde da će za 2 generacije izumrijeti? Po njihovu znanju i dosadašnjem zalaganju već bi odavno izumro, da nije netko daleko prije njih zdušno radio na očuvanju i njegovanju tradicije čakavskog jezika i cjelokupnog čakavskog življenja!

Čakavski je davno prije samozvanog profesora Millera u Istarskom razvodu još 1275. godine sastavnica hrvatskog jezika. Čakavica je imala i svoje pismo, glagoljicu. Nije je prof. Miller otkrio kao jezik, niti je prof. Miller znao za nju prije 54 godine kada je osnovan Čakavski Sabor!

Prema tome prof. Miller nije mjerodavan, niti ovlašten od strane hrvatskih državnih institucija da se bavi hrvatskim jezikom.

A još manje su mjerodavni diletanti i smušenjaci koji ga uvažavaju!

Stoga toplo preporučam predlagateljima da prouče ČABECEDU koju su učenici OŠ Jurja Dobrile iz Rovinja izradili. Oni nisu njih čekali da „ gredu delati“. Oni su delo učinili bolje i kvalitetnije od njih!

Lili Benčik/bloghrvatskonebo

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)