Cvjetnica, Uličnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanska svetkovina, slavi se u nedjelju prije Uskrsa. Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan. Slavi se Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisan u sva četiri Evanđelja (Marko 11:1-11, Matej 21:1-11, Luka 19:28-44, i Ivan 12:12-19). Narod je dočekao Isusa, mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je Isus išao jašući na magarcu. U spomen na to, na Cvjetnicu se obavljaju procesije s blagoslovljenim palminim i maslinovim grančicama.
Kličući mu kao kralju i očekujući od njega da povede bitku za rušenje rimskog okupatora, kada je odbio, mnoštvo ga je napustilo i okrenulo se protiv njega i tada je Cvjetnica postala uvod u Isusovu muku.
Cvjetnica i posvećivanje palminih, maslinovih ili drugih grana je običaj iz poganstva, a u kršćanstvo se kao običaj uvuklo u 9. st. poslije Krista, jer se ukidanjem običaja nije htio izazvati otpor naroda.
Kršćani slave i veličaju Isusa kao svog osobnog Spasitelja, tražeći u materijalnoj simbolici svoju bliskost s Bogom.
Cvjetnici prethode korizmene nedjelje Čista, Pačista, Bezimena, Sredoposna, Glušnica, kao duhovna priprema za Isusovu muku i Uskrsnuće.
Da bi čista srca dočekali Isusovo uskrsnuće obvezna je uskrsna ispovijed. Nekada su stariji vjernici za uskrsnu ispovijed, uz simboličan prilog dobivali “cedulju” s pečatom župe i s njome išli na ispovijed. Pretpostavka je da se tako vodila i neka župna statistika o broju ispovjeđenih i pričešćenih za Uskrs.
Kalvarije kao simbol Isusove muke i uskrsnuća
Deset istarskih Kalvarija ‒ savršenost Božjega djelovanja[1]
Istarske kalvarije pokazuju duboku povezanost istarskih Hrvata sa Katoličkom crkvom.
Pojam Kalvarije spominje se u svima četirima evanđeljima kao Golgoqa, Golgotha ili Calvariae locus kao dio judeokršćanske teologije Golgote.
Najstarija Kalvarija u Istri je žminjska, a ima ih ukupno deset, koliko i čovjek prstiju ima.
Broj deset u Bibliji karakterizira savršenost Božjega djelovanja!
U tom kontekstu govorimo o:
-deset djela stvaranja (Post 1),
-deset egipatskih zala (Izl 7,14-12,28),
-deset Božjih zapovijedi (Izl 20,2-17) ili
-deset Isusovih čudesa (Mt 8-9), a može jednostavno značiti
-velik broj (Post 31,7; Otk 2,10).
Nakon žminjske Kalvarije iz 1728. g, kronološki gledano, ovim su redoslijedom podizane Kalvarije u Istri: na Pazu 1825., u Gračišću oko 1856., u Pazinu 1873., u Kringi 1876., u Tinjanu 1894., u Bermu 1901., u Sv. Petru u Šumi 1903., u Boljunu 1914. i u Pićnu 1938. godine.
Među njima samo žminjska i supetarska Kalvarija uz Raspetoga imaju kipove, a s dvama pristupnim stubištima jesu Kalvarije u Tinjanu, Kringi, Bermu i Pazinu.
Na padinama Starog Pazina s kojih se pruža pogled na Pazin podignuta je 1873.godine Kalvarija s postajama križnoga puta i osmerokutnom kapelom, koje prikazuju prizor Isusove smrti na Križu. Uz impozantan prizor raspeća pazinska Kalvarija ima 14 postaja (kapelica) Križnog puta i kapelu koja predstavlja Kristov grob, a podignuta je 1860. godine prema projektu arhitekta Giuseppea Antonija Ciprijanija. Križni put pa tako i ovaj pazinski ima četrnaest postaja:
- Pilat osuđuje Isusa na smrt,
- Isus prima na se križ,
- Isus pada prvi put pod križem,
- Isus susreće svoju majku,
- Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ,
- Veronika pruža Isusu rubac,
- Isus pada drugi put pod križem,
- Isus tješi jeruzalemske žene,
- Isus pada treći put pod križem,
- Isusa svlače i napajaju žuči,
- Isusa pribijaju na križ,
- Isus umire na križu,
- Isusa skidaju s križa i polažu Mariji u krilo i
- Isusa polažu u grob.
Pobožnost križnog puta je vrlo stara i potječe iz Jeruzalema. Nastala je tijekom hodočašća, kada su vjernici obilazili mjesta Isusove muke. Križni put su promicali sv. Franjo i franjevci, ali se pobožnost značajnije proširila tek u 18.stoljeću, te je priznata u Katoličkoj i Evangeličkoj i u još nekim protestantskim Crkvama.
Molitveni dio križnoga puta, sastoji se od pripravne molitve, zatim od 14 molitvi za svaku postaju i od završne molitve. Svaka od molitvi 14 postaja počinje zazivom: “Klanjamo ti se Kriste i blagoslivljamo Te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet”. Zatim slijedi razmatranje prigodno za pojedinu postaju, molitve Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu, zaziv “Smiluj nam se Gospodine! Smiluj nam se!” i jedna kitica pjesme “Stala plačuć’ tužna mati” (lat. “Stabat Mater”).
U Crkvi se vjeruje, da svatko tko aktivno sudjeluje u pobožnosti Križnoga puta dobiva brojne milosti i potpun oprost grijeha, ako se taj dan i ispovijedio (po potrebi) te pričestio.
1.Kalvarija Žminj 1728.godine
U Žminju je najstarija istarska kalvarija. Sagrađena je 1728. godine. Naziv dolazi od latinske riječi calva što znači gola lubanja. Stari je Žminjci zovu Krvarija. Nalazi se na rubnom zapadnom dijelu Žminja, tik uz cestu Pazin – Pula,a sastoji se od triju križeva na uzvisini zaokruženoj zidom, dodatno osiguranom željeznim vratima.
Uz središnji križ na kojem je korpus Krista, nalaze se kipovi Marije, majke Isusove i Marije Magdalene.
Na blagdan sv. Marka evanđelista 25. travnja, sve do sredine prošlog stoljeća u rano jutro išla je procesija iz župne crkve sve do Kalvarije gdje je župnik, predvoditelj slavlja, blagoslovio polja za dobar urod. Potom bi se narod vratio okolnim putom u župnu crkvu gdje je završen obred.
2.Kalvarija Paz 1825. godine
Na cesti Pazin-Cerovlje, nalazi se naselje Paz koje je administrativno pod općinom Cerovlje. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, naselje je imalo 79 stanovnika. Naselje se prvi put spominje u 12. stoljeću kao Pas ili Pass, a potom kao Pasperc, Pasberk ili Passberg (današnji naziv naselja na njemačkom jeziku). U 17. stoljeću talijanski pisac i kartograf Fortunato Olmo ga je nazvao Villa de Cane (u doslovnom prijevodu Selo ili Naselje Pasa).
Kaštel Paz izgradio je Friedrich Eberstein oko 1300. godine, kada je dobio naselje od akvilejskog patrijarha Rajmunda. U obitelji Eberstein ostao je do 1374. godine, kada je umro posljednji muški potomak te obitelji, Mixe Eberstein, postao dio habsburške Pazinske knežije. Kaštelom je upravljala obitelj Walderstein, koja ga je nadgradila. 1508. godine, mlečani su ga osvojili i zapalili. Naredne godine ga je oslobodio habsburški vojskovođa Krsto I. Brinjski Frankopan, te je posjede naslijedila njegova kćer Barbara udana Barbo. 1570. godine, nakon njezine smrti, kaštel nasljeđuje njezin sin Messaldo Barbo, te je staru gotičku ruševnu utvrdu obnovio u renesansni rezidencijalni kaštel.
Kaštel Paz je ostao u obitelji Barbo do 1665. godine, kada ga je kupila obitelj Auersperg. Tijekom 18. stoljeća kaštel je napušten.
Na mjesnom groblju naselja Paz nalazi se crkva sv. Vida. Crkva je izgrađena 1461. godine, a iste godine ju je oslikao majstor Alber iz Konstanze. 1570. godine u nju je uzidan sarkofag Barbare, majke Messalda Barba.
S groblja, osim na Čepićko polje i na Učku, pogled seže preko Boljunskog polja sve do vrhova Ćićarije.
3.Kalvarija Gračišće 1856. godine
Kalvarije prikazuju prizor Isusove smrti na Križu. Kalvarija se nalazi na brežuljku iznad groblja, pokraj crkvice Majke Božje Žalosne, obnovljene 1986. godine. Prilikom biskupijskoga Križnoga puta mladih Stazom sv. Šimuna u Gračišću posljednja postaja i završetak druženja redovito bude kod ove Kalvarije.
4.Kalvarija Pazin 1873.godine
Na padinama Starog Pazina s kojih se pruža pogled na Pazin podignuta je Kalvarija s postajama križnoga puta i osmerokutnom kapelom, koje prikazuju prizor Isusove smrti na Križu. Uz impozantan prizor raspeća pazinska Kalvarija ima 14 postaja (kapelica) Križnog puta i kapelu koja predstavlja Kristov grob, a podignuta je 1860. godine prema projektu arhitekta Giuseppea Antonija Ciprijanija. Križni put pa tako i ovaj pazinski ima četrnaest postaja.
Veličanstvena Kalvarija, s postajama Križnoga puta i osmerokutnom crkvom Sv. groba, nalazi se na brežuljku iznad Pazina, iznad kružnoga toka na ulazu u Pazin (Štranjga). Raspeti Krist s pazinske Kalvarije, koja je jedan od najljepših vidikovaca u gradu, kao da bdije nad Pazinom i okolicom
5.Kalvarija Kringa iz 1876 godine
Simbol je patnji i ispaštanja. Evanđelje po Mateju: “Kad stigoše na mjesto zvano Golgota, što znači lubanja, dadoše mu da pije vino, pomiješano sa žuči. On okusi i ne htjede piti. Tada ga razapeše i kockom razdijeliše među se haljine njegove… Zajedno s njim razapnu dvojicu razbojnika: jednoga s desne strane, a drugoga s lijeve (Mt, 27 33-38)“.
U pisanim se izvorima Kringa spominje od 1102. pod imenima Curitico ili Coriticum.
U središtu naselja je župna crkva svetog Petra i Pavla iz 1787., a trg krase i dvije rustikalne kamene cisterne i stablo ladonje. U Kringi je rođen poznati istarski svećenik Božo Milanović (1890. – 1980.), član delegacije iz Istre na mirovnoj konferenciji u Parizu 1946. na kojoj se odlučivalo o sudbini Istre nakon rata. Njemu je u čast postavljena spomen ploča na zgradi u kojoj je živio i radio. Ovo malo mjesto ima još tri manje, ali starije crkvice koje možemo obići u kraćoj kružnoj šetnji: crkvu svete Ane iz 1558. na groblju, svete Katarine i crkvu svetog Antuna Opata te navedenu kalvariju sagrađenu 1876.
6.Kalvarija Tinjan 1894.godine
Tinjanska Kalvarija nalazi se kraj romaničke crkvice Sv. Križa, uz cestu. Godina podizanja Kalvarije (1894.) uklesana je u podnožju povišenoga ograđenog platoa. Osobno- moja fotografija
U srednjem vijeku Tinjan je bio utvrda koja je čuvala granice Pazinske grofovije prema posjedima Venecije. Gorički grof Albert IV. podigao je 1342. oko naselja nove gradske bedeme i obrambene grabe čiji su tragovi još vidljivi u organizaciji naselja. Od 1578. godine Tinjan se naziva gradom. Imao je svoju vlast na čelu sa županom, a izbor župana odvijao se za županskim stolom.
7.Kalvarija Beram 1901.godine
Beramska se Kalvarija smjestila u zapadnom dijelu mjesta, s pogle-
dom na Podberam. Natpis na postolju središnjeg križa kaže: ZDRAVO KRIŽU / UFANJE NAŠE / BLAGOSLOVLJENA BJE OVA / KALVARIJA / OD PREČ. Gd BISKUPA / A.M. STERK / DNE 30 aprila 1901.
Zanimljivo, isti natpis Zdravo Križu, ufanje naše uklesan je i na velikom kamenom križu na Ježenjskom vrhu koji je svečano blagoslovljen 4. studenoga 1900., a postavljen je kao zahvala mještana Velog i Malog Ježenja za dočekano 20. stoljeće.
Beram je poznat po freskama u crkvici sv. Marije na Škriljinah (stijenama) koja je u 18. stoljeću, u razdoblju baroka, proširena i renovirana. Tada su sve freske prefarbane i sakrivene, a ponovno su otkrivene i restaurirane 1913. godine.
Freska Ples mrtvaca
U crkvi se nalaze jedne od najpoznatijih kasnogotičkih freski na istarskom poluotoku koje je izradio majstor Vincent iz Kastva 1474. godine. Pretpostavlja se da su uz njega slikala još barem dva suradnika. Naručitelj fresaka, koje gotovo u potpunosti pokrivaju unutarnje zidove crkve, je bila beramska “Bratovština svete Marije”. Najviše motiva (46 oslikanih polja) na freskama je iz Marijina i Isusovog života, ali najpoznatija freska, koja se nalazi iznad glavnog ulaza, je Ples mrtvaca na kojoj ruku pod ruku sa Smrti plešu kraljevi, trgovci, kardinali, pa i sam Papa. Najveću kompoziciju, dužine 8 m, Poklonstvo triju kraljeva na sjevernoj stijeni s mnoštvom likova u svečanoj povorci u slikovitom krajoliku je vjerojatno naslikao sam majstor Vincent. Još se ističu freske Adam i Eva, Kolo sreće i dr.
8.Kalvarija Sveti Petar u Šumi 1903.godine
Uz središnji križ Raspetoga, s desne je strane kip Blažene Djevice Marije, dok lijevi kip sv. Ivana, apostola, nedostaje – oštećen je u Drugom svjetskom ratu, 1944. g. od strane Nijemaca, posvjedočio je pavlin o. Vito Gaudencije Spetić. Nakon dovršetka sanacije zida koji ju okružuje, 2004. god., na Cvjetnicu, prije početka tradicionalne procesije , blagoslovio ju je pavlin o. Krištof Rodak. Osim procesije za Uličnicu Kalvarija je dio Tijelovske procesije i procesije za blagdan Majke Božje Supetarske, procesije po mjestu s replikom slike Majke Božje Jasnogorske – Supetarske, oko Kalvarije.
Spoj starog i novog! Novi kružni tok odlično se uklopio oko Kalvarije.
9.Kalvarija Boljun iz 1914.godine
Kalvarija na brežuljku kod Boljuna sagrađena je 1914. godine po uzoru na slične u središnjoj Istri. Riječ je o tri kamena križa.
Boljun je prastari je gradić u sjeveroistočnoj Istri u Općini Lupoglav. Nastao uz srednjovjekovni kaštel, vrhunac razvoja doživio je od 15. do 17. stoljeća s vlastitim sucima, županima i zakonima te oko 130 obitelji.
Sa Kaštela se pruža široki pogled na plodnu dolinu Boljunčice i planinski masiv Učke. U Boljunu je stara crkva Crkva Sv. Kuzme i Damjana koja potječe iz 12. stoljeća, kao i crkva Sv. Fabijana i Sebastijana koja se nalazi s donje strane prije ulaza u grad.
Od 15. do kraja 17. stoljeća gradić je bio na svom vrhuncu. U to doba bio je kao i neki danas poznatiji istarski gradići jedan od centara glagoljaške pismenosti, o čemu svjedoče originalni glagoljski natpisi urezani u kamenu koji se može vidjeti i danas.
Glagoljski natpis iz 1543. ugrađen je uz zid sakristije, a latinski natpisi (1698. iznad ulaza, 1705. na trijumfalnom luku) svjedoče o kasnijim obnovama crkve.
Petkom u korizmi župljani Župe sv. Jurja u Boljunu i susjednih župa redovito se okupljaju i obnovljenom stazom dužine tristotinjak metara mole Križni put.
10.Kalvarija Pićan najmlađa 1938.godine
Deseta istarska Kalvarija nalazi se na brežuljku, iznad groblja u Pićnu. Datum podizanja stoji zapisan iza lijevog križa: 18. 5. 1938., a
natpis iza središnjeg križa svjedoči o njezinoj obnovi: OBNOVLJENO U GODINI MISIJA 2001. Kalvariju je, zalaganjem pićanskog župnika Antuna Kurelovića, nakon čišćenja, obnove (2001. god.) i uređenja blagoslovio fra Zvjezdan Linić o svetkovini Svih svetih 2003. godine. Fra Zvjezdan je te 2003. godine u Župi Navještenja Blažene Djevice Marije u Pićnu vodio pučke misije, jer je zbog bolesti i ranije preuzetih obveza bio spriječen doći 2001. kako je bilo planirano (i uklesano u kamenu). Za razliku od većine ostalih, pićanska je Kalvarija na osami, skrivena od pogleda i idealno je mjesto za osobnu molitvu i pobožnost.
Iz ovih 10 Kalvarija vidljiva je duboka prožetost Istre kršćanstvom. Cijeli istarski prostor označen je kršćanskim znamenom KRIŽEM. Svatko u životu simbolično nosi neki svoj križ, razočarenje, ranjenost, strah, slabost i trpljenje, a onda kada zaviri u sebe kroz Vazmenu misteriju, kroz muku, smrt і poniženje, Isus Krist dolazi do života, pobjede і ulazi u svoju slavu. I svi mogu u uskrslom Kristu naći utjehu, snagu, nadu i spas.
Lili Benčik/bloghrvatskonebo
[1] LADONJA-Vjerski informativno-kulturni list | Br. 3/410 | godina XXXIX | ožujak 2020.