Uzaludan prosvjed, jer Vlada RH, a prije svega premijer Plenković ne sluša bilo naroda, nego vlada samovoljno, autokratski, siguran u poslušnost saborske većine kojom upravlja.
Na javnoj raspravi o Prijedlogu zakona o potvrđivanju Istanbulske konvencije (provedenoj na Vladinoj stranici e-Savjetovanja u srpnju 2017.) od ukupno 300-njak sudionika javne rasprave njih 4/5 (80%) je izrazilo protivljenje prihvaćanju Konvencije.
Na prosvjedu je bilo 70-tak tisuća građana, mada su vladajući i njihovi potrčci smanjivali broj prosvjednika na svega 10-tak tisuća.
Usvajanjem Istanbulske konvencije premijer Andrej Plenković pokrenuo je proces rastakanja tradicionalnog identiteta hrvatskog naroda.
Istanbulska konvencija je velika prevara, laž i obmana
Predsjednik Vlade:
„ Nema skrivenih namjera, bit Konvencije je borba protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“
Hrvatski sabor je u petak 13. travnja 2018. ratificirao Istanbulsku konvenciju.
Vlada je tvrdila :
- Uvodi li Konvencija tzv. rodnu ideologiju?
Ne. Konvencija ne sadrži ni riječi o tzv. rodnoj ideologiji niti nameće ikakvu obvezu drukčijega tumačenja pojma roda od onoga koji proizlazi iz važećeg hrvatskog zakonodavstva već više od deset godina.
- Zahtijeva li Konvencija promicanje tzv. rodne ideologije u nastavnim programima?
Ne. Konvencija ne sadrži nikakvu pravnu obvezu u tom smislu.
- Zahtijeva li Konvencija (pravno) priznanje tzv. trećeg spola?
Ne. Konvencija ne sadrži nikakvu pravnu obvezu prema kojoj bi države stranke bile obvezne priznati tzv. treći spol.
- Zahtijeva li Konvencija promjenu ustavne definicije braka?
Ne. Konvencija ne sadrži nikakvu pravnu obvezu promjene definicije braka kao „životne zajednice žene i muškarca“ iz čl. 62. st. 2. Ustava Republike Hrvatske.
- Promiče li Konvencija pobačaj?
Ne. Konvencija jedino kriminalizira prisilni pobačaj.
- Hoće li ratifikacijom Konvencije Hrvatska prvi put u svom zakonodavstvu, uz „spol“, uvesti pojam „rodni identitet“?
Ne. Pojmovi „rodni identitet“, „rodno izražavanje“ ili „rodni stereotipi“ spominju se u najmanje 19 važećih hrvatskih zakona i drugih dokumenata (nacionalni programi, strategije i planovi), i to već od 2003. godine.
U tekstu Konvencije, pojam „rodni identitet“ pojavljuje se samo na jednome mjestu, prilikom nabrajanja osnova po kojima je zabranjena diskriminacija, i to u čl. 4. st. 3. (Temeljna prava, ravnopravnost i nediskriminacija):
„Stranke će osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, (…) rodni identitet, dob, zdravstveno stanje, invaliditet, bračno stanje, migrantski, izbjeglički ili drugi status.“
Slične formulacije nalaze se u važećim hrvatskim zakonima.
Zašto interpretativna izjava uz Konvenciju?
Interpretativna izjava tumači, određuje, odnosno razjašnjava značenja i dosege Konvencije i njenih odredaba kako ih razumije i tumači Republika Hrvatska.
Prilikom potvrđivanja ove Konvencije Republika Hrvatska interpretativnom izjavom priopćava:
Republika Hrvatska smatra da je cilj Konvencije zaštita žena od svih oblika nasilja te sprečavanje, progon i eliminacija nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja.
Republika Hrvatska smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka.
Republika Hrvatska smatra da je Konvencija u skladu s odredbama Ustava Republike Hrvatske, posebno s odredbama o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te će Konvenciju primjenjivati uzimajući u obzir navedene odredbe, načela i vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske.
Istanbulska konvencija Vijeća Europe
- Istanbulska konvencija je skraćeni naziv za Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Vijeće Europe prihvatilo ju je 11. svibnja 2011. u Istanbulu.
- Ona ima status međunarodnog ugovora i time je pravno jača odnosno iznad nacionalnih zakona. Države koje ju ratificiraju trebaju svoje ostale zakone podrediti i prilagoditi zahtjevima Konvencije.
- Države koje ratificiraju Konvenciju podložne su kontroli međunarodne skupine pod nazivom GREVIO koja nadzire provedbu Konvencije, osobito na području državnih javnih politika (školstvo, mediji, antidiskriminacijska politika…).
- Do kraja 2017. godine, Konvenciju su ratificirale svega 24 zemlje od ukupno 47 zemalja članica Vijeća Europe, odnosno 14 od ukupno 28 članica Europske unije.
- U Hrvatskoj ju je 2013. godine potpisala SDP-ova vlada
- Stupila je na snagu 1. kolovoza 2014., a EU ju je potpisala 13. lipnja 2017.
- Gotovo šest godina nakon potpisivanja Konvencije, EU je još uvijek nije ratificirala jer šest članica – Bugarska, Češka, Mađarska, Latvija, Litva i Slovačka – odbijaju to učiniti u Vijeću EU-a.
- Poljska, koja je ratificirala Konvenciju 2015., sada je pokušava opozvati i smatra je “štetnom” jer zahtijeva da škole uče djecu o rodu.
- Turska se povukla iz Konvencije 2021.
Vlada i premijer Plenović svijesno su obmanuli hrvatski narod
Negativne pojave nakon usvajanja IK
„Konvencija prisiljava cijelo hrvatsko društvo da pod prijetnjom optužbi za diskriminaciju ispovijeda rodnu teoriju kao obveznu istinu,“
U Hrvatskoj je nakon donošenja Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije kao Istanbulske konvencije, nasilje nad ženama, odnosno rodno uvjetovano nasilje, prema izvješćima MUP-a poraslo čak za 50 posto(!)
Uvođenje pojma „roda“ i neznanstvene rodne teorije
Iako se u nekim već postojećim hrvatskim zakonima spominje pojam „roda“, Istanbulska konvencija ga, kao međunarodni dokument, po prvi puta definira (u čl.3.c). Ta definicija roda tvrdi da je „rod“ društveni konstrukt i varijabla koja je neovisna o spolu, o biološkoj stvarnosti. Odvojenost spola i roda (vidljiva i u čl.4 st.3) za posljedicu ima stvaranje uvjerenja da se čovjek rađa kao neutralno biće koje kasnije može odabrati hoće li biti muškarac ili žena ili neki drugi od brojnih „rodova“ (homo, gay, lesbian, queer, trans…).
Odvojenost spola i roda potpuno je jasna iz točke 53. Pojašnjavajućeg izvješća (službenog dijela Konvencije): “Određene skupine pojedinaca mogu doživjeti diskriminaciju na temelju rodnog identiteta, što jednostavno rečeno znači da rod s kojim se poistovjećuju nije u skladu sa spolom koji im je dodijeljen pri rođenju.”
Usprkos Interpretativnoj izjavi i tvrdnji Premijera Plenkovića da”Nema nikakve pravne obveze koji bi Hrvatska u vezi toga preuzimala” u sve Zakone RH ugrađena je rodna ideologija. Time Premijer Plenković i dalje obmanjuje javnost i proglašava nas neznalicama ” javnom prostoru postoje mnogi koji pretendiraju biti politički akteri pa kažu da su interpretativne izjave bezvrijedne. To pokazuje njihovo veliko neznanje“
Zakon o vatrogastvu NN 125/219
Zakon o registru birača NN 98/2019
Zakon o protu minskom djelovanju NN 98/2019
Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola NN 98/219
Priznata su im prava u životnom partnerstvu, posvajanju djece, i kao što se vidi u svim ostalim vidovima ljudske djelatnosti.
Jasno je vidljivo da nas još i dan danas Premijer i dalje obmanjuje i drži da pokazujemo veliko neznanje? Tko mi ???
Pojam roda u hrvatskom zakonodavstvu nije postojao prije izglasavanja Istanbulske konvencije.
Poznato je da je Sabor već donio niz Zakona upravo na temu zaštite obitelji i diskriminacije, ali bez pojma roda.
- Od 2 003 godine (NN 116/03) postoji Zakon o istospolnim zajednicama u kojem nema pojma roda,
- Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN 70/17) koji izričito štiti žene i djecu od oblika fizičkog, psihičkog, psihološkog i oblika egzistencijalno ugrožavajućeg nasilja u kojem također nema pojma roda,
- Zakon o suzbijanju diskriminacije iz 2008. godine ( NN 85/2008 ) u kojem isto nema pojma roda, te da su u Hrvatskoj na snazi i brojni međunarodni propisi i konvencije, koji su u Hrvatskoj ratificirani, a odnose se na zaštitu djece i žena od svih oblika nasilja i diskriminacije kao što su:
- Konvencija o pravima djeteta (UN)
- Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (UN
- )Deklaracija o uklanjanju nasilja nad ženama (UN)
- Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (VE)
Istanbulska konvencija dakle nije donijela ništa novo što Hrvatska nije već imala u svojim aktima o zaštiti žena i obitelji. I nemoguće je da Vladi i Premijeru Plenkoviću to nije bilo poznato! Pa koja je onda svrha donošenja i ratifikacije te Istanbulske konvencije?
Interpretativna izjava- nevažeća
„ Prema našem zakonu inerpretativna izjava je izjava kojom Republika Hrvatska izražava svoje tumačenje. To govorim zato što u javnom prostoru postoje mnogi koji pretendiraju biti politički akteri pa kažu da su interpretativne izjave bezvrijedne. To pokazuje njihovo veliko neznanje“ tumači naš Premijer.
Tako Premijer govori o Interpretativnoj izjavi, pa sam se potrudila pročitati Istanbusku konvenciju u kojoj se po članku 78 IK ratificira u cjelosti, bez rezervi!
Pa evo citiram članak 78.-Rezerve. Članak 78. – Rezerve
1.Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije, osim iznimaka predviđenih u stavcima 2. i 3.
Iskorjenjivanje tradicije i obiteljskih vrijednosti
Konvencija obvezuje stranke potpisnice da kulturu, običaje, vjeru i tradiciju, u mjeri u kojoj se razlikuju od načela i tumačenja ove Konvencije, trebaju podčiniti ciljevima Konvencije (v. čl.12 st.5).
Konvencija (u čl.12 st.1) traži iskorjenjivanje svih „predrasuda, običaja i tradicija“ koje se temelje na „stereotipnim ulogama žena i muškaraca“. Konvencija ne definira koje su to stereotipne uloge, a različite zemlje i različite društvene skupine ih vrlo široko tumače, do te mjere da neke od njih i temeljne obiteljske uloge poput majčinstva i očinstva nazivaju nepoželjnim stereotipnim rodnim ulogama. Također, muško-ženska slika čovječanstva, obitelji i braka koja je u skladu s prirodom muškarca i žene i kao takva podržana od strane svjetskih kultura i svih velikih religija.
Nametanje rodne ideologije djeci i mladima u vrtićima, školama i medijima
Konvencija (u čl.14 st.1) zahtijeva od stranaka potpisnica da uključe pitanja „roda“ i „nestereotipnih rodnih uloga“ u redovni nastavni plan i program, i to na svim razinama obrazovanja. Djecu bi se kroz TV programe, dječje vrtiće i škole podučavalo da dječaci mogu po ‘rodu’ biti djevojčice, a djevojčice po ‘rodu’ dječaci i sl. To bi bilo iznimno zbunjujuće i pogubno za njihov psihološki razvoj.
Nametanjem ideologije djeci, Konvencija ugrožava i pravo roditelja da budu primarni odgojitelji svoje djece jer, dogma o odvojenosti spola i roda postaje obvezujuća.
Time se suzuje prostor pluralizma, i to ne samo u školstvu. Konvencija, naime, (u čl.14 st.2) predviđa širenje rodne ideologije i u „neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.
„Imam djecu od 4 i 7 godina koja su to gledala i doživjeli šok. Nedopustivo je i sramotno da ovako nešto emitirate i to bez upozorenja na dobnu granicu. Tata, zašto su barbi odsjekli pimpeka, upitao me sin, totalno istraumatiziran viđenim. Tko je ovo dozvolio i zašto – piše jedan čitatelj na društvenim mrežama, dok se drugi čitatelji također slažu da ovo nije bio primjeren potez HRT-a jer djeci šalje krivu poruku i može im izazvati traume.
Jačanje udruga koje su dovele do nametanja LGBT ideologije i pokreta Možemo
Poseban problem koji je donijela Istanbulska konvencija su udruge, za koje je Vlada , za 2019. godinu, udrugama koje pružaju usluge savjetovališta za žrtve nasilja u obitelji osigurala financijsku potporu za 15 organizacija civilnog društva u iznosu od 3.000.000,00 kn, a za 2020. za 20 projekata u istom iznosu. Isto tako, od 25 skloništa za žrtve obiteljskog nasilja na hrvatskom teritoriju njih 14 vode nevladine organizacije i organizacije civilnog društva. Njima se sredstva za rad osiguravaju putem javnog natječaja iz državnog proračuna. Ministarstvo znanosti i obrazovanja surađuje i financira projekte na čijem su čelu organizacija civilnog društva vezane uz izvanškolsko obrazovanje djece i mladih, a Ministarstvo zdravstva financira trogodišnje programe na polju psihosocijalne podrške koje pruža „Ženska soba – Centar za žrtve seksualnog nasilja“.
Proizvoljno međunarodno tijelo GREVIO, kontrolira i nadzire hrvatsko zakonodavstvo, hrvatsko pravosuđe , javne politike i financiranje udruga
Istanbulska konvencija daje još jednu zadaću nevladinim organizacijama i organizacijama civilnog društva. U čl. 67. st. 5. Konvencija određuje kako GREVIO u svome ciklusu nadzora može i od njih primati informacije vezane uz provedbu Konvencije od strane država Stranaka, dajući im tako novu dimenziju – uz ulogu aktivnog kreatora i provoditelja mjera za implementaciju Konvencije imaju i nadzornu funkciju. GREVIO u procesu nadzora poziva određene organizacije civilnog društva na izražavanje svojih zapažanja, iskustva i kritika kako bi one postale izvor informacija i tako pridonijele što preciznijoj evaluaciji napretka pojedine države. Svako izvješće i svaka informacija upućena GREVIO-u strogo je povjerljiva, osim ako dotična organizacija ne zatraži suprotno.
Tako su udruge zajedno sa Greviom iznad hrvatskih zakona.
Izaslanstvo GREVIO-a bilo je u evaluacijskom posjetu Hrvatskoj od 17. do 21. listopada 2022., a objava izvješća o Hrvatskoj planira se tijekom ove godine.
„Sluškinje ustaju za ratifikaciju Istanbulske konvencije“ podsjećaju na diskriminacijski crveni Ku Klux Klan
Istanbulska konvencija je i protuustavna. Rod nije ustavna kategorija u Republici Hrvatskoj
Ustav RH kao ustavne kategorije jedino poznaje ravnopravnost spolova kao najvišu vrednotu ustavnog uređenje Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava, te spol kao društveno relevantan kriterij. Eksplicitno navođenje spola kao ustavne kategorije negira i mogućnost implicitnog poznavanja roda kao ustavnog pojma. Spol kao pojam predstavlja skup bioloških osobina koje razlikuju žene i muškarce i kao takav je prirodno zadan. Rod je pak društveni konstrukt koje se bazira na negaciji spola kao biološkog određenja. Analizom samog teksta Ustava, pojam “rod” ne spominje se u niti jednoj ustavnoj kategoriji
https://www.glas-koncila.hr/istanbulska-konvencija-u-suprotnosti-je-s-hrvatskim-ustavom/
Članak 3. Ustava RH glasi: “Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.”
Stoga je usvajanje Istanbulske konvencije ustavnopravno neprihvatljivo, ali Ustavni sud ne reagira. Također, tvrdnje da rodna jednakost navodno proizlazi iz općeg načela ustavne jednakosti, nemaju uporište u Ustavu Republike Hrvatske. One su u direktnoj koliziji s temeljnim vrednotama ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske, sadržanim u članku 3. Ustava.
Lili Benčik/bloghrvatskoneboi